Dragutin Fleš
1887-1976. | |
Multimedijski obrađen velikan Lavoslav Ružička, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
POPIS |
RUŽIČKINA POVEZANOST S VUKOVAROM, Vukovar, 16. ožujak 1940. god., privatno vlasništvo RUŽIČKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE, Osijek, 1891-1906. god., privatno vlasništvo LAVOSLAV RUŽIČKA, ZUR KENNTNIS DER KETENE, Karlsruhe, 1911. god., Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, INSEKTENTOTENDE STOFFE, Karlsruhe i Zürich, 1924. god., privatno vlasništvo; Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, SINTEZA I ODREĐIVANJE STRUKTURE IRONA - MIRISA LJUBIČICE, Zürich, 1947. god., Pliva - istraživački institut. knjižnica, Zagreb POZIVI LAVOSLAVU RUŽIČKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU, Zagreb, 1919-1926. god., privatno vlasništvo LAVOSLAV RUŽIČKA, SINTEZA SESKVITERPENSKIH MIRISA FARNESOLA I NEROLIDOLA, RAZJAŠNJENJE STRUKTURE MIRISNIH KETONA CIBETONA, MUSKONA, IRONA I JASMONA, Zürich, 1921. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb; privatno vlasništvo LAVOSLAV RUŽIČKA, IZOPRENSKO PRAVILO I DEHIDROGENACIJA, Zürich, Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb RUŽIČKA ODLAZI NA SVEUČILIŠTE U UTRECHT, Utrecht, 1926-1929. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb RUŽIČKIN POVRATAK U ZÜRICH, Zürich, 1929. god., Nacionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb RUŽIČKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA, Zürich, 1922-1954. god., Nacionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb RUŽIČKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA, Utrecht, Zürich, 1929-1955. god. RUŽIČKINI RADOVI NA STEROIDIMA, Utrecht, Zürich, 1927-1946. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, BIOGENETiČKO IZOPRENSKO PRAVILO, Zürich, 1937-1953. god., Knjižnica HAZU, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, SEKSUALNI HORMONI, Zürich, 1934-1935, Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, NOBELOVA NAGRADA ZA RAD NA POLIMETILENIMA I VIŠIM TERPENIMA, Zürich, Zagreb, 1939. god., Vjesnik, arhiv, Zagreb LAVOSLAV RUŽIČKA, OD DALMATINSKOG BUHAČA DO SEKSUALNIH HORMONA, Zagreb, 16. ožujka 1940. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb RUŽIČKINI SURADNICI, Zürich, nakon 1939. god., privatno vlasništvo RUŽIČKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA, Zürich, 1945. god., privatno vlasništvo RUŽIČKA I NJEGOV VRT, Zürich, od 1939. god. nadalje, Knjižnica HAZU, Zagreb
LAVOSLAV RUŽIČKA, Zürich, nakon
1939. god., privatno vlasništvo; |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
RUŽIČKINA POVEZANOST S VUKOVAROM Vukovar, 16. ožujak 1940. god. i dalje fotografija s potpisom: "Vukovarac Lavoslav Ružička 16. ožujka 1940." fotografija: Ružička u Vučedolu slika dijela "Spomen muzeja" u rodnoj kući fotografija: Nobelovac Vladimir Prelog na 3. Ružičkinim danima
privatno vlasništvo (D. Fleš)
Ružička je otišao iz Vukovara u
dobi od 4 godine i preselio se s majkom u Osijek. Međutim,
često se vraćao u Vukovar. Na slici iz 1940. god.
potpisao se "Vukovarac Lavoslav Ružička".
Te godine proglašen je počasnim građaninom Vukovara.
I u poznim godinama dolazio je na odmor u Vučedol. Godine
1977. god. u rodnoj kući u Vukovaru otvoren je "Spomen
muzej Nobelovcu Lavoslavu Ružički", a od 1975.
svake druge godine održavaju se "Ružičkini
dani" u dvorcu obitelji Eltz (razoren u domovinskom ratu)
u Vukovaru. Na 3. Ružičkinim danima bio je prisutan
nobelovac Vladimir Prelog.
D.F.
|
RUŽIČKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE Ružičkina povezanost s Osijekom Osijek, 1891-1906. god. gimnazijski dokumenti
privatno vlasništvo (D. Fleš)
Ružička je u Osijeku završio 4 razreda
pučke škole i 8 razreda klasične gimnazije.
U jednom članku Uspomene iz mladosti iz 1942. god.
Ružička je opisao pučku školu u Osijeku
kao jednu od najboljih u zemlji, a posebno visoko je ocijenio
osječku gimnaziju: "U više nego jednom smjeru
čini mi se način obuke, a osobito spremnost naših
profesora iznad evropskog prosjeka."
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Lavoslav Ružička studira u Karlsruhe (1906.-1910. god.) Karlsruhe, 1911. god. fotografija autora u IV semestru studija članak (Lit. 2.)
Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživački
institut, knjižnica, Zagreb
Ružička je iz Osijeka otišao 1906.
i upisao se na Visoku tehničku školu u Karlsruhe.
Pod utjecajem H. Staudingera brzo se razbuktala želja da
se posveti kemijskim istraživanjima. Doktorsku dizertaciju
na temu Fenil-metil-keten pod nadzorom Staudingera završio
je 1910. god. tako da je za 4 godine završio studij i dobio
titulu diplomiranog inženjera i doktora inženjera.
Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Rad na izolaciji i strukturi peritrina (1910-1916. god.) Karlsruhe i Zürich, 1924. god. Slika biljke Pyrethrum cinerariifolium (dalmatinski buhač) Naslovnica (Lit. 1.)
privatno vlasništvo (D. Fleš), (slika);
Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb,
(naslovnica)
Nakon završenog studija Ružička
je ostao kao asistent kod H. Staudingera u Karlsruhe od 1910.
do 1912. god. a kad je H. Staudinger prešao u Zürich,
Ružička ga je slijedio, te ostao s njim do 1916. god.
Radio je na izolaciji i strukturi insekticidnih tvari iz dalmatinskog
buhača. Rad je završen 1916. god, ali zbog patentne
zaštite rezultati su objavljeni tek 1924. godine u deset
nastavaka I-X na ukupno 159 stranica. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer (1917.-1920. god.) Zürich, 1947. god. članci (Lit. 1.-2.) fotografija ljubičice
Pliva - istraživački institut. knjižnica,
Zagreb
Nakon što je Ružička obavijestio
H. Staudingera da želi raditi na vlastitom području
istraživanja i habilitirati, izgubio je položaj asistenta,
ali je ostao u podrumskom laboratoriju ETH. Godine 1918. postao
je privatni docent na ETH, 1920. god. i na Sveučilištu
u Zürichu, a 1923. god. imenovan je naslovnim profesorom
na ETH. To mu nije osiguralo stalnu plaću, ali je mogao
imati vlastite doktorande. Uz pomoć Švicarske kemijske
industrije započeo je radove na mirisima biljnoga i životinjskog
podrijetla. Godine 1917. započeo je suradnju s njemačkom
tvrtkom Haarmann und Reimer na sintezi irona, mirisnog principa
ljubičice, čija čak ni empirijska formula
nije bila poznata Ružička je sintetizirao racemični
iron tek 1947. godine. Suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer
prekinuta je 1920. godine. Lit.
D.F.
| |
POZIVI LAVOSLAVU RUŽIČKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU korespondencija s V. Njegovanom i V. Voukom Zagreb, 1919-1926. god. kopije pisama
privatno vlasništvo (R. Seiwerth) U studenom 1919. god. V. Njegovan piše Ružički o osnivanju Tehničke visoke škole u Zagrebu i poziva ga da prihvati profesuru na katedri organske tehnologije. U odgovoru Ružička predlaže da se umjesto organske tehnologije uvedu profesure za organsku kemiju (uključivo specijalne tehnologije) u trećem i četvrtom semestru i kemijska tehnologija u četvrtom, petom i šestom semestru.
Dopisivanje V. Njegovana s L. Ružičkom
trajalo je do kolovoza 1921. god. Početkom 1922. god. pozvao
je Ružičku i dekan Filozofskog fakulteta Vale Vouk,
ali i to je nakon duge prijepiske Ružička odbio 1926,
jer je smatrao da su sredstva za istraživanje u Zagrebu nedostatna.
Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA ugovor s tvrtkom M. N Naef et Cie Zürich, 1921. god. poster-prikaz istraživanja makrocikličkih spojeva fotografija cibetke, jelena mašutnjaka I biljaka (Lit. 3.)
Pliva - istraživački institut, knjižnica,
Zagreb; privatno vlasništvo (D. Fleš) (Lit. 3.)
U proljeće 1921. Ružička je sklopio
ugovor s tvrtkom M. Naef et Cie: "Sinteza seskviterpenskih
mirisa farnesola i nerolidola, razjašnjenje strukture mirisnih
ketona cibetona, muskona, irona i jasmona". Uvjeti rada u
ETH za Ružičku i njegovih 8 suradnika bili su teški,
u podrumskim prostorijama ETH, pa je u proljeće 1925. god.
prihvatio ponudu osnivača tvrtke M. Naef et Cie, te se
preselio u Ženevu. Najvažniji radovi iz tog razdoblja
su istraživanja na sintezi makrocikličkih spojeva,
te na određivanju strukture i sinteze muskona i cibetona.
Na nekoliko primjera prikazana je primjena izoprenskog pravila.
Na prostoru prikaza nalaze se fotografije mačke - cibetk,
jelena mošutnjaka I biljaka u kojima se nalaze farnesol,
nerolidol, jasmon I iron. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Zürich, shema primjene (Lit. 1., 3.)
Pliva - istraživački institut, knjižnica,
Zagreb
Ružička je prvi shvatio koliko je za
određivanje strukture terpena I srodnih spojeva važna
kombinacija dehidrogenacije I izoprenskog pravila. Izoprensko
pravilo koje se temelji na pretpostavci da su terpeni polimerni
oblici izoprena, omogućuju određivanje osnovne strukture
terpena, a dehidrogenacija sa sumporom ili selenom uz nastajanje
aromatskih spojeva omogućuje određivanje položaja
supstituenata na alicikličkim prstenovima. Lit.
D.F.
| |
RUŽIČKA ODLAZI NA SVEUČILIŠTE U UTRECHT istraživanje seskviterpena, di- i triterpena Utrecht, 1926-1929. god. strukture (Lit. 1.)
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Ružičkin rad stjecao je sve veći
međunarodni ugled, pa mu je u proljeće 1926. ponuđena
katedra za organsku kemiju Sveučilišta u Utrechtu.
U Utrechtu je proveo tri sretne godine radeći na reorganizaciji
nastave i istraživanjima u oblasti makrocikličkih
spojeva i seskviterpena, a kasnije i di-terpema, cedrena, agatena,
dikarboksilne kiseline i triterpena iz skupine ß-amizina.
Lit.
D.F.
| |
najplodnije razdoblje (1929-1973): 488 članaka Zürich, 1929. god. grafički prikaz broja znanstvenih radova (Lit. 1.)
Naccionalna i Sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Ružička se rado odazvao pozivu ETH da
preuzme katedru kemije u Zürichu. Koliko je smatrao svoj
povratak u Zürich konačnim, vidi se po tome što
je odmah kupio krasno gradilište u Freudenberg Strasse 101
blizu ETH i izgradio kuću u kojoj je živio do kraja
svog života. Ružičkin povratak u Zürich
označava početak najuspješnijeg razdoblja u
njegovoj karijeri. Iz grafičkog prikaza broja objavljenih
radova vidi se da je od ukupno 582 rada, od 1911. do 1929 objavio
94 rada, a od 1929. do 1973. god. 488 radova, od čega 481
rad od 1929. do 1957, kad je otišao u mirovinu. Lit.
D.F.
| |
RUŽIČKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA Određivanje strukture abietinske kiseline iz smole bora Zürich, 1922-1954. god. struktura diterpena (Lit. 1.) fotografije biljaka (Lit. 2.)
Nacionalna i Sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Ružičkin doprinos tom području
vidljiv je na temelju 64 publikacije objavljene od 1922. do 1954.
Temeljni su doprinosi određivanju strukture abietinske, levopimarne
i dekstropimarne kiseline, agatendikarboksilne kiseline, sklareola
i frihtelita. Koliko je u to vrijeme bilo teško odrediti
strukturu diterpena prikazano je na primjeru abietinske kiseline
iz smole bora. Ružička je započeo istraživanja
1922. god, a strukturu i apsolutnu konfiguraciju abietinske kiseline
i vezu sa steroidima dokazao je tek 1955. godine. Lit.
D.F.
| |
RUŽIČKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA određivanje strukture lanosterola Utrecht, Zürich, 1929-1955. god. strukture triterpena (Lit. 1.)
fotografije biljaka (Lit. 2.)
Eksperimentalne poteškoće bile su mnogo
veće nego kod mono-, seskvi- i diterpena. Dva postupka koja
su pridonijela neshvatljivo brzom rješenju strukture mnogih
triterpena bila su: dehidrogenacija sa Se i Pd i jednostavne usporedbe
struktura pojedinih članova triterpena. Određene su
strukture sljedećih triterpena: ambrein, lanosterol, eufol,
tirukalol, skupina -amirina, gliceritinska kiselina, gipsogenin
i hederagenin, sumaresinolna kiselina, ehinocistna kiselina, -
i -bosvelinska kiselina, sojasapogenoli, fridelin i cerin, kinova
kiselina i skupina lupeol-betulina. Lit.
D.F.
| |
RUŽIČKINI RADOVI NA STEROIDIMA određivanje konfiguracije holesterola Utrecht, Zürich, 1927-1946. god. naslovnica (Lit. 2.)
Pliva - istraživački institut, knjižnica,
Zagreb
Ružička navodi 1927. god. da je "načinjen
veliki broj eksperimenata dehidrogenacije holesterola i žučnih
kiselina koji svi uključuju cijeli ugljikov kostur, ali
ni jedan od eksperimenata nije doveo ni do kakvih bitnih rezultata".
Umjesto dehidrogenacije moralo se primijeniti druge kemijske postupke.
Značajno je bilo otkriće Bernala 1932. god. da je
molekula holesterola široka samo 0,45-0,5 nm, pa je to omogućilo
određivanje strukture, a Ružička je primjenom
raznih fizikalnih mjerenja odredio konfiguraciju A i B prstena.
Međutim, tek osam godina kasnije, 1946. god, odredio je ispravnu
konfiguraciju C i D prstena u holesterolu. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Zürich, 1937-1953. god. kopije rukopisa i opaske autora na člancima članak (Lit. 1.)
Knjižnica HAZU, Zagreb
Simonsen je 1937. god. ustanovio da se struktura
seskviterpena eremofilina ne može izvesti iz izoprena, a
1952. god. O. Jeger je u Zürichu pokazao da i lanosterol
sadrži pet C-atoma koji ne odgovaraju izoprenu. Ružička
je 1953. god. modificirao "izoprensko pravilo" novim
"biogenetičkim izoprenskim pravilom", koje je
formulirao ovako: "U biogenezi terpena iz izoprenskih jedinica
tipa 3- i 2-izoprenilpirofosfata, nastaju
alifatski prekursori tipa geranoila, fernesola, geranil-geraniola,
skvalena, likopersena i drugih izoprenologa koji se mogu u daljnjem
slijedu biogeneze ciklizirati, pregrađivati ili na druge načine
izmijeniti". Sve reakcije koje obuhvaća biogenetsko
pravilo moraju biti u skladu s općim načelima organske
kemije. Prirodni prekursor izoprenske jedinice - mevalolakton
- izoliran je 1956. godine. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Sinteza androsterona i testosterona Zürich, 1934-1935 članak (Lit. 2-3.)
Pliva - istraživački institut, knjižnica,
Zagreb
Godine 1934. Ružička i njegovi suradnici
izazvali su veliko zanimanje svjetske znanstvene javnosti objavljivanjem
sinteze muškog spolnog hormona adrosterona iz 3--holestanola
i djelomičnom sintezom mnogo aktivnijeg testosterona 1935.
godine. Sinteza seksualnih hormona bila je odlučujući
čimbenik u učvršćivanju položaja
švicarske kemijske industrije na području steroidnih
hormona. Od 1934. do 1939. god. objavio je 70 publikacija i više
desetaka patenata kojima su zaštićeni radovi na seksualnim
hormonima. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA Zürich, Zagreb, 1939. god. fotografija diplome i dodjeljivanja Nobelove nagrade (Lit. 2.)
Vjesnik, arhiv, Zagreb
Rad na steoridima i seksualnim hormonima još
je više učvrstio Ružičkin znanstveni ugled
koji je stekao na dostignućima u oblasti makrocikličkih
spojeva i terpena. Zbog toga je 1939. dobio Nobelovu nagradu "za
svoj rad na polimetilenima i višim terpenima". Nagradu
je dijelio sa svojim glavnim suparnikom Adolfom Butenandtom. Zbog
ratnih prilika nagrada mu je predana u ETH, a predavanje pripremljeno
za održavanje u Stockholmu Ružička je održao
u Zagrebu. Lit.
D.F.
| |
LAVOSLAV RUŽIČKA predavanje našeg nobelovca Zagreb, 16. ožujka 1940. god. članak (Lit. 2.)
Pliva - istraživački institut, knjižnica,
Zagreb
Lavoslav Ružička došao je u Zagreb
1940. godine i povodom dobivanja Nobelove nagrade za 1939. god.
održao svečano predavanje na hrvatskom jeziku. Predavanje
je održano 16. ožujka 1940. Ovo predavanje je u popisu
radova L. Ružičke označeno kao 330. Mitteilung:
Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona. Na
utvrđivanje konstitucije aktivnih tvari buhača Ružička
je potrošio svojih prvih sedam godina znanstvenoga rada,
što je odlučilo o njegovom daljnjem zanimanju za terpene.
Predavanje je objavljeno u Liječničkom vjesniku.
Lit.
V.G.
| |
Zürich, nakon 1939. god. fotografije suradnika
privatno vlasništvo (D. Fleš)
Nakon početka rata neki od Ružičkinih
suradnika, koji su bili Židovi, emigrirali su u SAD: njegov
glavni pomoćnik Mosel Wolf Goldberg, Leo Sternbach i Georg
Rosenkranz. Prazninu u laboratoriju su uskoro nadoknadili Vladimir
Prelog, Oskar Jeger, a kasnije Albert Eschenmoser, Jack Dunitz,
Duilia Arigoni. Lit.
D.F.
| |
RUŽIČKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA darovana Kunsthausu u Zürichu Zürich, 1945. god. popis slika
privatno vlasništvo (V. Prelog)
Tijekom ratnih godina znatna svota novca akumulirala
se u SAD od naknada za patente koji su štitili parcijalnu
sintezu steroidnih hormona. Ružička je rano zavolio
nizozemske slikare, pa je odlučio osnovati fundaciju za
reprezentativnu kolekciju nizozemskih slikara, te je darovati
Kunsthausu u Zürichu. Traganju za slikama posvetio je mnogo
vremena i truda, pa je svojim svojstvenim žarom i energijom
skupio mnogo djela najistaknutijih majstora, kao na pr. Rembrandt,
Rubens, Jacob van Ruisdael, Salomon van Ruisdael, F. Hals I dr.
Lit.
D.F.
| |
Zürich, od 1939. god. nadalje fotografija vrta autorske fotografije cvijeća (Lit. 1.)
Knjižnica HAZU, Zagreb
Osim kemije i nizozemskog slikarstva Ružičkina
velika ljubav bio je njegov vrt u kojem je uzgajao konifere, ruže
i stotine alpskih biljaka. Osobito je volio biljke iz ekstremnih
klimatskih uvjeta, s planina diljem cijelog svijeta. Podjednako
se radovao rijetkim orhidejama, kao i otpornoj čemerici.
U vrtu se nalazilo jezerce s lopočima. Za Ružičkin
vrt vezan je još jedan njegov hobi - fotografija u boji.
U mnogim prilikama viđali smo ga s fotografskim aparatom u
ruci. Njegovo zanimanje za slikanje cvijeća u boji i za
slikarstvo donekle je neobičan, jer je bio slijep za boje.
Lit.
D.F.
| |
značajna priznanja i veza s domovinom Zürich, nakon 1939. god. popis dobitnika Ružičkine nagrade album slika
privatno vlasništvo (D. Fleš), (popis);
(R. Seiwert), (album)
Zbog svoga hrvatskog podrijetla bio je ponosan na
uspjehe pokreta otpora protiv njemačke okupacije i davao
je aktivnu podršku mnogim švicarskim dobrotvornim organizacijama
za pomoć Jugoslavenskom pokretu otpora. Znatno je pridonio
odluci da se dio švicarskih sredstava dodijeli poslije rata
Jugoslaviji. U mirovinu je otišao 1957. god. u 70-toj godini
života. Tom je prilikom utemeljena "Ružičkina
nagrada". Često je dolazio u Hrvatsku, stalno s fotoaparatom,
snimajući u boji. Živo je sudjelovao u raspravama o
organizaciji nastavnoga i znanstvenog rada uz poznato geslo "Najbolja
sveučilišna nastava je naučno istraživanje".
Osim što je bio dobitnik Nobelove nagrade, izabran je za
počasnog člana JAZU, počasnog doktora Zagrebačkog
sveučilišta, počasni doktor još 8 sveučilišta,
počasni član Matice hrvatske 1971, počasni
član mnogih akademija, između ostalog i Papinske akademije
u Vatikanu. Lit.
D.F. |