ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
(1857-1936)

Andrija Mohorovičić istaknuti je hrvatski znanstveni radnik na području meteorologije i seizmologije, s kraja 19. i početka 20 stoljeća.

Rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1. studenog 1882. god. na Nautičkoj školi u Bakru, na kojoj ostaje 9 godina. Na vlastitu molbu bio je 1891. god. premješten na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. god. postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Već je 1893. god. dopisni član, a 1898. god. pravi član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. god. bio je tajnik njezina Matematičko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. god. umirovljen je, a preminuo je u prosincu 1936. god. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Za početak znanstvenog rada Andrije Mohorovičića odlučujući je bio rad na Nautičkoj školi u Bakru. Tu prvi put dolazi u neposredan dodir s meteorologijom, koju je predavao učenicima Nautičke škole, a što ga je toliko zaokupilo da je 1887. god. u Bakru osnovao meteorološku postaju. Za određivanje gibanja oblaka konstruirao je 1888. god. nefoskop, kojim je opažao "cifraste" objekte svog zanimanja, za koje kaže: "Oblaci su čudni svati koje treba loviti onda kada se pokažu, a ne kada se hoće, a opredijeljeni smjerovi i brzine sad su točniji, sad netočniji."

Dolaskom za upravitelja Meteorološkog opservatorija u Zagrebu (1892) usmjeruje svoj rad na tri područja. U prvom znanstveno objašnjava pojedine meteorološke pojave. Uz to mu je 1901. god. povjereno vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, koju podiže kadrovski i instrumentalno na europsku razinu. I napokon, aktivnosti opservatorija postupno proširuje i na ostala područja geofizike: na seizmologiju, geomagnetizam i težu.

A. Mohorovičić je pokazao zanimanje za osobito upadljive meteorološke pojave kao što su bili tornado kraj Novske 1892. god. i "vijor" kod Čazme 1898. godine. Proučavao je klimu grada Zagreba, a u svom posljednjem radu s područja meteorologije (1901) razmatra smanjivanje temperature atmosfere s porastom visine.

Nakon prijelaza u ovo stoljeće Mohorovičićev znanstveni interes okreće se isključivo problemima seizmologije. Analizom pokupskog potresa od 8. listopada 1909. god. Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova blizih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom prvi je u svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, i to onu koja odjeljuje koru od plašta Zemlje i koja je njemu u čast nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom. Ubrzo nakon Andrije Mohorovičića znanstvenici utvrđuju postojanje tog diskontinuiteta i u drugim područjima. Nađeno je da se Mohorovičićev diskontinuitet podno kontinenata općenito nalazi u većoj (i do 70 km), a podno oceana u manjoj dubini (5-10 km). U Hrvatskoj je njegova dubina podno Dinarida 40-45 km, te se idući prema sjeveru postupno smanjuje do oko 25 km dubine u Podravini.

U postupku otkrivanja diskontinuiteta brzina Mohorovičić je pretpostavio da brzina valova potresa u Zemljinoj kori postupno raste kako valovi zalaze u sve veću dubinu. Tu je pretpostavku izrazio eksponencijalnom funkcijom koja je nazvana Mohorovičićevim zakonom, a primjenjuje se i danas.

Početkom travnja 1893. god. Mohorovičić je uredio mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom, a 1899. god. osnovao je u kotaru Jaska postaje za obranu od tuče. Početkom 1899. god. izradio je projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u području našeg krša, jer kako kaže "... od kolike bi to blagodati bilo za naše pusto primorje".

Opća je odlika Andrije Mohorovičića kritičnost u cijelome radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Iz njegovih izvještaja vidljivo je htijenje da uradi i više, u čemu ga je sprečavao nedostatak materijalnih sredstava. Njegove misli i ideje bile su doslovce vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje, potresi s dubokim žarištem, obrana od tuče itd.).

Poznati švedski seizmolog M. Bĺth ubraja Andriju Mohorovičića uz 13 imena među najvažnije istraživače s područja seizmologije u razdoblju od 1900. do 1936. godine. Povodom smrti Andrije Mohorovičića 1936. S. Škreb, tadašnji upravitelj Geofizičkog zavoda u Zagrebu, napisao je:

"Mohorovičić je u području svojem radio u tišini, a da ga ljudi ni poznavali nisu. Tek dnevne prognoze, što ih je davao novinama dale su prigode, da se bar u šalama, njegovo ime spominje u širim krugovima".

Zagrebačke "Novosti" objavile su 19. XII. 1936. god, tj. dan poslije smrti Andrije Mohorovičića, ovaj članak:

"Umro je znanstvenik profesor doktor Andrija Mohorovičić, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od utemeljitelja moderne seizmologije. Bio je u Zagrebu općepoznata i poštovana ličnost, a svojim znanstvenim radovima na području seizmologije došao je na svjetski glas, te se danas smatra u svijetu jednim od utemeljitelja moderne seizmologije. Od skromnih početaka podignuo je doktor Mohorovičić meteorološki opservatorij u Zagrebu do potpuno uređenog modernog instituta, koji je uživao svjetski glas, osobito zbog seizmičkih mjerenja, a organizirao je u to vrijeme i meteorološku službu u Hrvatskoj i Slavoniji. Doktor Mohorovičić bavio se u početku svog znanstvenog rada najviše meteorologijom, no s najviše uspjeha bavio se seizmologijom, pa je osnovao u toj znanstvenoj disciplini tzv. zagrebačku školu, vrlo cijenjenu u cijelom svijetu".

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

JOSIP POLJAN, ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Zagreb, 1862. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Križevci, oko 1930. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, TORNADO KOD NOVSKE 1892., Zagreb, 1893. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, KLIMA GRADA ZAGREBA, Zagreb, 1897. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

PROGNOZA VREMENA, Zagrebu, 1918. god., Geofizički zavod PMF- a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, POKUPSKI POTRES OD 8. LISTOPADA 1909., Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, DAS BEBEN VOM 8.X.1909., Zagreb, 1910. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

MOHOROVIČIĆEVE HODOKRONE, Zagreb, 1909-1922. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.

MOHOROVIČIĆEV ZAKON, v=ar^b, Zagreb, 1910. god., Knjižnica Geofizičkog zavoda PMF-a, Zagreb

MOHOROVIČIĆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA, Zagreb, 1910. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, DJELOVANJE POTRESA NA ZGRADE, Zagreb, 1911. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

MOHOROVIČIĆEV SEIZMOGRAF, Zagreb, 1917. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIČNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI, Leipzig, 1986. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

W. BASCOM, MOHOLE PROJEKT, SAD, 1959/61. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

MJESEČEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIČIĆ", 1970. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ U ZNANOSTI I VREMENU, Zagreb, 1911. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, UTEMELJENJE SLUŽBE TOČNOG VREMENA, Beč, kraj 19. st., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

JOSIP POLJAN
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ

bista

Zagreb, 1862. god.

mramor i bronca, 50x40x(125+56) cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Rođen je 23. siječnja 1857. god. u Voloskom kraj Opatije. Ondje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. godine. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1. studenog 1882. god. na Nautičkoj školi u Bakru, na kojoj ostaje 9 godina. Na vlastitu molbu bio je 1891. god. premješten na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. god. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. god. postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Već je 1893. god. dopisni član, a 1898. god. pravi član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. god. bio je tajnik njezina Matematičko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. god. umirovljen je, a umro je u prosincu 1936. godine.

Bista Andrije Mohorovičića (1857-1936) postavljena je 26. siječnja 1982. god. prilikom otvaranja nove zgrade Geofizičkog zavoda "Andrija Mohorovičić" Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Horvatovcu. Rad je akademskog kipara Josipa Poljana.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Potres od 8.X.1909, Godišnje izvješće Zagrebačkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909, Zagreb, 1910, str.1-63.
2. S. Škreb, Dr Andrija Mohorovičić, Priroda, 27 (1937) 257-260.
3. M. Bĺth, Introduction to Seismology, Birkhauser Verlag, Basel, Stuttgart, 1973.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ

Križevci (radiona za umjetničku fotografiju A. Mohorovičić), oko 1930. god.

uokvirena fotografija, 45x35 cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovičić (1817-1936), meteorolog, klimatolog i seizmolog, te glavni organizator naše sustavno uređene seizmološke službe. Nazivi kao što su Mohorovičićev diskontinuitet, Mohorovičićev zakon, Mohorovičićeva epicentrala, Mohorovičićeve hodokrone, Mohorovičićev seizmograf, projekt MOHOLE i naziv jednoga Mjesečeva kratera priznanja su njegovu radu. Andrija Mohorovičić zauzima jedno od najistaknutihih mjesta u razvitku svjetske seizmologije.

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
TORNADO KOD NOVSKE 1892.

Prvo znanstveno razmatranje tornada

Zagreb, 1893. god.

Naslovnica rada (Lit. 1)

papir, 62x22.5 cm

Inv. br. 481

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Prvo znanstveno razmatranje pojave tornada u nas. Tornado je 31.svibnja 1892. zahvatio područje željezničke stanice Novska i obližnje šume i prouzročio znatnu štetu. A. Mohorovičić je potanko opisao pojavu tog tornada, koji je pojedine vagone vlaka izbacio sa željezničkih tračnica. Od obilne kiše voda je na pojedinim mjestima probila željeznički nasip. Na osnovi smjera prevrtanja vagona i stabala u obližnjoj šumi, kao i šteta na zgradama, Mohorovičić je zaključio da je vjetar u tom predjelu bio ciklonalan, te da mu je brzina bila između 46 i 158 m/s.

Pojavu je povezao s općim meteorološkim stanjem tog dana u Hrvatskoj i Bosni. Uočio je da je nevrijeme nastalo na jugoistočnom rubu olujne fronte, čiji se rub podudarao s niskim tlakom zraka u području sjeverne Bosne.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Tornado kod Novske, Rad JAZU, Zagreb, knjiga 117/1, 1893, str. 1-19.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
KLIMA GRADA ZAGREBA

Dijagram godišnjeg hoda množine oborine (f), broja dana s oborinom (g) i

intenziteta oborine (h)

Zagreb, 1897. god.

naslovnica rada i dijagram

papir, 24x15 cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Prvu znanstvenu studiju o klimi grada Zagreba objavio je A. Mohorovičić 1897. godine. Kao podlogu uzeo je oborinu u Zagrebu iz vremena od 1857. do 1895. godine. Za razdoblje promjene količine oborine dobio je 30,5 godina, što je uspoređivao s protokom Save kod Stare Gradiške. Navedena razmatranja namjeravao je proširiti, kako kaže i na "...ostale meteorologijske elemente...", ali su ga drugi problemi primorali da odustane od te nakane, jer već u sljedećem radu iz 1901. god. razmatra umanjivanje temperature s visinom.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Klima grada Zagreba, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, (pretisak), knjiga 131, Zagreb, 1897, str. 72-111.
   

D.S.

PROGNOZA VREMENA

Dopis Andrije Mohorovičića Visokoj kralj. zem. vladi, Odjelu za bogoštovlje i

nastavu

Zagrebu, 1918. god.

rukopisni dokument, 3 str.

Geofizički zavod PMF- a, Zagreb

U dopisu od 16. siječnja 1918. god. tadašnjoj vladi u Zagrebu prvi se put potanko obrazlaže potreba i troškovi za izdavanje svakodnevne prognoze vremena za javnost. Dopis je sastavio A. Mohorovičić, tadašnji predstojnik Geofizičkog zavoda u Zagrebu.

Iz tog dopisa se saznaje da je A. Mohorovičić osobno izdavao prognoze vremena (prve u nas uopće) već od 1893. god. na "...zamolbu ovdašnjih dnevnika u g. 1893..." i da je to trajalo sve do početka Prvog svjetskog rata 1914. god, jer "...Početkom rata ostao je zavod naglo bez osoblja... a i prijegled vremena po Evropi postao je nepotpun.. ". Po završetku rata A. Mohorovičić smatra da bi izdavanje vremenske prognoze trebalo obnoviti, jer " .... svijet se počinje za nju zanimati ... a napokon poradi toga što će se poslije rata razviti silan zračni saobraćaj ... " . Dopis sadrži vrlo zanimljiv opis stajališta tadašnje javnosti prema vremenskoj prognozi kao i predviđene potrebe u osoblju i opremi za uspješno obavljanje te djelatnosti. U tom dopisu dolazi do izražaja svestranost u obavještenosti kao i ozbiljnost i širina pristupa pripremama za rješavanje nekog problema koja je, može se reći, na suvremenoj razini. Dopis predsjednika Geofizičkog zavoda ne samo da detaljno obrazlaže potrebe već predočuje i troškove za izdavanje prognoze vremena za javnost.

Lit.

1. Spis br. 12 (1918) iz arhive Geofizičkog zavoda.
2. B. Volarić, I. Lisac, D. Skoko, Osnivanje i razvoj Geofizičkog zavoda u Zagrebu do 1900. g., Zbornik radova 2. simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti u Hrvatskoj u 19. stoljeću, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1980, str. 137-157.
   

I.L.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
POKUPSKI POTRES OD 8. LISTOPADA 1909.

Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god.

naslovnica rada s riječkim seizmogramom pokupskog potresa

papir, 50x30 cm,

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.

Dana 8. listopada 1909. god. dogodio se snažan potres s epicentrom u dolini Kupe (pokupski potres). Potres su zabilježili seizmografi postaja sve do 2400 km udaljenosti od epicentra. Sve do pokupskog potresa smatralo se da se svojstva Zemljine unutrašnjosti mijenjaju kontinuirano od njene površine do središta. Andrija Mohorovičić je na osnovi zapisa tog potresa utvrdio da u gornjem dijelu Zemlje postoji ploha diskontinuiteta koja odjeljuje najgornji dio - koru od plašta Zemlje, tj. pri prijelazu kroz tu plohu svojstva Zemlje mijenjaju se skokomice - diskontinuirano. Ta je ploha nazvana MOHOROVIČIĆEV DISKONTINUITET. Kasnija su istraživanja pokazala da dubina te plohe, tj. debljine Zemljine kore, varira prostorno od 5 do 70 km dubine, a u prosjeku je 33 km duboko. Na zahtjev tadašnjih seizmografa E. Rothé je 1924. god. objavio Mohorovičićevu teoriju i rezultate na francuskom jeziku.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Potres od 8.X.1909, Godišnje izvješće Zagrebačkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909. god., Zagreb, 1910, str. 1-56.
2. E. Rothé, Sur la propagation des ondes séismiques au voisinagede l'épicentre. - Préliminaires continues et trajects a réfraction, UGGI, Section de Séismologie, Travaux Scientifique, Ser. A, Fasc. 1, Toulouse, (1924) 17 i 34.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
DAS BEBEN VOM 8.X.1909.

dubokožarišni potresi

Zagreb, 1910. god.

Tekst uz naslovnicu, 40x30 cm.

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

S početka 20. stoljeća seizmolozi su smatrali da žarišta potresa leže u najgornjem Zemljinom sloju, tj. u Zemljinoj kori. Na osnovi svojih teorijskih razmatranja 1910. god. Andrija Mohorovičić je zaključio o izgledu registracija potresa (seizmograma), posebice njegove tzv. maksimalne faze, u ovisnosti o dubini žarišta. Prema njemu potresi čija bi žarišta bila u "donjem" sloju Zemlje, tj. u njenom plaštu, ne bi imali maksimalnu fazu. Na taj Mohorovičićev zaključak nije se obraćala pažnja. Na postojanje potresa sa žerištima u Zemljinom plaštu prvi je ukazao tek 1922. god. H.H. Turner, a 1928. god. ih je konačno dokazao K. Wadati. Osobitost im je da u malim epicentralnim udaljenostima nemaju izražene maksimalne faze, upravo kako je A. Mohorovičić predviđao 18 godina prije.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Das Beben vom 8.X.1909, Godišnje izvješće Zagrebačkog meteorološkog opservatorija za godinu 1909. god. Zagreb, 1910, str. 61.
2. K. Wadati, Shallow and Deep Earthquakes, (2nd paper), Geophys. Mag., Tokyo, 2: 1 (1929) 33.
   

D.S.

MOHOROVIČIĆEVE HODOKRONE

Originalni crtež - grafikon

Zagreb, 1909-1922. god.

naslovnica rada

papir, 59.5x63 cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.

Prve hodokrone (krivulje koje predočuju trajanje putovanja valova potresa od žarišta do točke Zemljine površine ovisno o udaljenosti te točke od epicentra) koje su uzimale u obzir i dubinu žarišta izradio je Andrija Mohorovičić na osnovi podataka pokupskog potresa od 8. X. 1909. god. Hodokrone su osnova za određivanje brzina rasprostiranja valova kroz Zemljinu unutrašnjost, a s time i njezinih fizikalnih svojstava. S pomoću tih hodokrona uspjelo mu je utvrditi postojanje Mohorovičićevog diskontinuiteta, potvrditi pretpostavku o kontinuiranom porastu brzine s dubinom u Zemljonoj kori (Mohorovičićev zakon - primjenjuje se i danas) i jednoznačno odrediti dubinu žarišta potresa. Mohorovičić je na osnovi svojih razmatranja zaključio o izgledu zapisa potresa (seizmograma) s dubokim žarištem (ispod Zemljine kore), što je potpuno utvrdio K. Wadati tek 1928. godine. Na osnovi registracija mnogobrojnih potresa A.Mohorovičić je izradio hodokrone za dubine žarišta od 0, 25 (ovdje prikazana), 45 i 57 km, a protegnuo ih je sve do epicentralnih udaljenosti od 16 000 km.

Lit.

1. E. Rothé, Tables de A. Mohorovičić, UGGI, Section de Séismologie, Travaux Scientifiques, Serie A, Fasc. Paris, 1925, str. 4-59.
   

D.S.

MOHOROVIČIĆEV ZAKON

v=ar^b

Zagreb, 1910. god.

tekst uz naslovnicu

4030 cm

inv. br. 23406

Knjižnica Geofizičkog zavoda PMF-a, Zagreb

Prilikom utvrđivanja diskontinuiteta brzina seizmičkih valova u gornjem Zemljinom dijelu Andrija Mohorovičić je pokazao da se brzine tih valova u Zemljinoj kori povećavaju s dubinom prema zakonu potencije sve do granične plohe koja odjeljuje koru od plašta Zemlje, tj. do Mohorovičićevog diskontinuiteta. Odgovarajući analitički izraz koji je pri tom izveo nazvan je Mohorovičićevim zakonom. Mohorovičićev zakon v=ar^b primjenjuje se i danas pri određivanju brzina v valova potresa u Zemljinoj unutrašnjosti (r je udaljenost od središta Zemlje) zbog jednostavnosti prilagodbe stvarnim uvjetima putem parametara a i b. Primjer te primjene dat je u Lit. 1.

Lit.

1. K.E. Bullen, B.A. Bolt, An Introduction to the Theory of Seismology, Cambridge University Press, Cambrigde, 1985, str. 175.
   

D.S.

MOHOROVIČIĆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA

odjek u znanstvenoj literaturi

Zagreb, 1910. god.

Tekst uz naslovnicu, 40x25 cm

inv. broj: 16311

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Za lociranje žarišta potresa koja leže u Zemljinoj kori Andrija Mohorovičić je 1910. uveo postupak koji daje jednoznačan rezultat, a temelji se na tzv. Mohorovičićevom zakonu o porastu brzina potresnih valova s dubinom. Taj je postupak "... proizišao iz Zagreba" primjenjivalo nekoliko europskih seizmoloških službi. U Zagrebu se upotrebljavao sve do pojave elektroničkih računala. Ilustracija jedne od primjena dana je u Lit. 1.

Lit.

1. E. Rothé, Le Tremblement de terre, Nouvelle Collection Scientifique, Libraire Félix Alcan, Paris, 1932, str. 162.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
DJELOVANJE POTRESA NA ZGRADE

Zagreb, 1911. god.

knjižica i tablica, 40x30 cm

K-94/91

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Razaranja koja je prouzročio potres od 28. prosinca 1908. god. u talijanskim gradovima Messini i Reggiu, kad je stradalo 75000 ljudi, ponukala su Andriju Mohorovičića na teorijsko razmatranje ponašanja građevina za jaka potresa. Uz pretpostavku da tlo oscilira harmonijski, kvantitativno je proučio gibanje modela zgrade uz jedan stupanj slobode. Za najveću akceleraciju maksimalnog gibanja težišta zgrade dobio je da uz ostale jednake uvjete ovisi o periodi T osciliranja tla i omjeru n = T/T_o periode T i periode T_o vlastitog osciliranja objekta. Rezultate je predočio grafički i tabelarno. Svoja razmatranja primijenio je zasebno za pojedine elemente zgrada (šuplji i puni stup, zid, greda, strop) i na zgradu kao cjelinu. Iako se danas za opće rješenje tog problema primjenjuje elektroničko računalo, svako proučavanje djelovanja potresa na zgrade počiva na načelima koje je Mohorovičić izložio u toj našoj prvoj studiji odnosa potresa i zgrada.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Djelovanje potresa na zgrade, Vijesti Hrvatskog društva inžinira i arhitekta, (pretisak), Zagreb, 1911, str. 3-79.
   

D.S.

MOHOROVIČIĆEV SEIZMOGRAF

Skica seizmografa

Zagreb, 1917. god.

papir, 32x23 cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

A. Mohorovičić je 1917. god. razradio osnovna načela konstrukcije i iznio prijedlog za izradbu novog seizmografa, u kojem je uz donekle manju masu u odnosu na tadašnje seizmografe trenje instrumenta znatno smanjeno. Težište M njihala giba se horizontalno oko uporišta A i B. Ti se pomaci preko prijenosne poluge EE1 mogu zapisivati mehanički vrhom H1 pisaljke HH1 ili s pomoću svjetlosne zrake, koja se odbija od zrcala F, a zatim dolazi na fotografski papir. Zbog novčane oskudice taj seizmograf nije izrađen. Mohorovičić je ujedno razradio postupak za određivanje iznosa trenja u seizmografa. Kao jednostavan i jedini koji je davao jednoznačan rezultat primjenjivao se sve do pojave današnjih seizmografa s elektroničkim uređajima.

Lit.

1. A. Mohorovičić, Principi konstrukcije seizmografa i prijedlog za konstrukciju novog seizmografa za horizontalne komponente gibanja zemlje, Rad JAZU, knjiga 217, Zagreb, 1917, str. 114-150.
   

D.S.

OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIČNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI

Leipzig, 1986. god.

naslovnica i stranice (Lit. 1)

crtež (Lit. 2), 25x25 cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Opstojnost Zemljine kore prvi je jednoznačno dokazao 1910. god. Andrija Mohorovičić na osnovi seizmograma pokupskog potresa od 8. X. 1909. godine. Tom prilikom on je odredio i debljinu kore, tj. odredio je dubinu plohe koja odjeljuje Zemljinu koru od plašta. Ta je granična ploha nazvana Mohorovičićev diskontinuitet. Godine 1912. određena je dubina granične plohe koja odjeljuje Zemljin plašt od njezine jezgre (Gutenbergov diskontinuitet), a 1936. god. utvrđeno je da se Zemljina jezgra sastoji od vanjskog i unutrašnjeg dijela, koje razdvaja Lehmannin diskontinuitet.

Lit.

1. K.E. Bullen, The Theory of Seismology, Cambridge, 1947.
2. W. Neumann, F. Jacobs, B. Tittel, Erdbeben, BSB B.G. Teubner Verlagsgesellschaft, Leipzig, 1986, str. 103.
   

D.S.

W. BASCOM
MOHOLE PROJEKT

SAD, 1959/61. god.

naslovnica i tekst stranice (Lit. 1), 40x25 cm.

inv. broj: 18876

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Na prijedlog američkih znastvenika projekt bušenja Zemljine kore kojim bi se probio Mohorovičićev diskontinuitet i doprlo do Zemljina plašta nazvan je 1959. god. u čast Andrije Mohorovičića projekt MOHOLE: MO - prema Mohorovičić, a HOLE - od engl. šupljina.

Lit.

1. W. Bascom, A Hole in the Bottom of the Sea, Doubleday a. Co., New York, 1961, str. 29.
   

D.S.

MJESEČEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIČIĆ"

1970. god.

Karta nama nevidljive strane Mjesečeve površine, 70x100 cm.

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Svojim dostignućima, posebice u području seizmologije, Andrija Mohorovičić stekao je priznanje ne samo u nas, nego i u čitavom znanstvenom svijetu. Njegovo ime prešlo je, međutim, okvire područja njegova neposrednog zanimanja, te postaje svojina i drugih znanosti. Prema zaključku Glavne skupštine Međunarodnog astronomskog udruženja 1970. god. imenom Andrija Mohorovičić obilježen je jedan krater promjera 77 km na nama nevidljivoj strani Mjeseca.

Lit.

1. D. Skoko, Andrija Mohorovičić u znanosti i vremenu, Radovi, Hrvatski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1993, str. 77-93.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ U ZNANOSTI I VREMENU

Zagreb, 1911. god.

kopija dopisnice, 30x20 cm

vremenske prekretnice u razvoju seizmologije

papir, 30x20 cm + 30x20 cm

inv. broj: 20512

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Akademik Andrija Mohorovičić bio je otvoren prema svijetu, dopisivao se s istaknutim svjetskim znanstvenicima, razmjenjivao je znanstvene publikacije, stručne radove i časopise. Ovdje se ilustrira njegovo dopisivanje s ruskim seizmologom B. Galicinom o talijanskom potresu od 24.02.1911. Mnoge njegove misli i ideje bile su doslovce vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na građevine, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje, dubokožarišni potresi, obrana od tuče, itd). Njegova djelatnost znači važnu kariku u razvoju ljudskog saznanja o potresima i Zemljinoj unutrašnjosti. Položaj Andrije Mohorovičića među velikanima razvoja seizmologije prikazan je u Lit. 2.

Lit.

1. M. Bĺth, Introduction to Seismology, Birkhauser Verlag, Basel, 1973, str. 17.
2. A. Ben-Menahem, A Concise Hystory of Mainstream Seismology: Origins, Legacy, and Perspectives, Bulletin of the Seismological society of America, 85: 4 (1995) 1209.
   

D.S.

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ
UTEMELJENJE SLUŽBE TOČNOG VREMENA

pasažni instrument E. Hammermüller

Beč, kraj 19. st.

uređaj, No. 2, 40x40x50cm

Geofizički zavod PMF-a, Zagreb

Sve do 1876. godine građani Zagreba vremenski su se orijentirali prema popodnevnoj zvonjavi gradskih crkava. Na prijedlog gradskog zastupnika Đ. Deželića te je godine nabavljen top koji je prema satu realke na Griču, koji je bio uređen prema mjesnom meridijanu, pucnjem u 12 sati davao znak za podne. Od 1891. godine sav javni život počeo se ravnati po srednje-europskom vremenu. Radi saznavanja točnog vremena uveo je 1892. godine Andrija Mohorovičić na Meteorološkom opservatoriju u Zagrebu opažanja prolaza zvijezda gričkim meridijanom pasažnim instrumentom Eugen Hammermüller i time utemeljio službu točnog vremena u nas. Zadnje motrenje obavljeno je 22. srpnja 1914. godine. Danas se sve javne službe Hrvatske ravnaju prema vremenu signala što ga u puni sat emitira Radio-postaja Zagreb. Jedan od satova Geofizičkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu uključuje taj signal automatski svaki puni sat.

Lit.

1. D. Skoko i J. Mokrović, Andrija Mohorovičić, Školska knjiga, Zagreb, (1982) str. 6-146.
   

D.S.