DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER
(1886-1936)

Za Gorjanovića-Krambergera i otkriće "njegova krapinca" u Hrvatskoj valjda znade svaki pučkoškolac. Ipak, nije li to možda preostatak iz vremena koje je za nama kad je evolucija i sve što je s njome povezano bilo u modi? Drugim riječima, je li Gorjanovićev znanstveni doprinos uistinu tako velik da ga i u ovoj izložbi s pravom svrstavamo među velikane hrvatske i svjetske znanosti? Svrha je ovog eseja sažeto odgovoriti na to pitanje.

D. Gorjanović rođen je u Zagrebu 25. listopada 1856. Tu je završio osnovno školovanje, zatim četiri razreda velike realke, te dio preparandije. Tada upisuje studij prirodnih znanosti u Zürichu, no ubrzo prelazi na sveučilište u München k znamenitom anatomu i paleontologu profesoru Karlu Zittelu. God. 1879. doktorirao je disertacijom o fosilnim ribama u Tübingenu. 1880. god. vratio se u Zagreb, primljen je u Narodni muzej k prof. Pilaru. Dvije godine potom kao dobar hrvatski rodoljub, sukladno cjelokupnom tadašnjem ozračju, promijenio je svoje njemačko prezime u Gorjanović. Uz karijeru muzealca, od 1883. god. započeo je i karijeru sveučilišnog nastavnika predajući najprije paleontologiju kralješnjaka, a od 1886. god. cijelu paleontologiju. Vrlo mlad, 1891. god. izabran je za dopisnog člana Jugoslavensku akademije znanosti i umjetnosti. Baveći se poglavito paleontologijom, već u tom razdoblju, do kraja 90-ih godina, objavio je više od 50 radova u uglednim europskim časopisima. Otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta, rodova i porodica fosilnih riba, odredivši njihovu starost, životni okoliš i filogenetske odnose. Proučavao je i druge skupine organizama, fosilne guštere, sisavce, i dr. Već tada, smiono i razložno ulazio je u raspre sa starijim i tada poznatijim autoritetima iz poznatih znanstvenih središta, o čemu govore i mnoga sačuvana pisma. Ona ujedno svjedoče o uvažavanju na koje je nailazio već kao mlad znanstvenik.

Slava i zasluge D. Gorjanovića-Krambergera ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu praljudi iz Krapine. Potkraj kolovoza 1899. god. on je, naime, otkrio u Krapini znanstveno vrlo važno pretpovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog krša, i sl. Bitno je pri tom da se našao stručnjak koji je otprve osjetio o čemu je riječ i kako nalazištu pristupiti. Iscrtani geološki profili i crteži u njegovu radnom notesu svjedoče o pristupu koji je daleko iznad ondašnjih europskih postupaka pri iskopavanju sličnih nalazišta. Već 1899. vijest o otkriću brzo se iz Zagreba proširila europskim središtima. Gorjanović je odmah među ostacima kostiju uočio veliku morfološku raznolikost, ustanovio da tu ima kosti djece, odraslih, robustnih i gracilnih oblika. Ta varijabilnost oblika pružila mu je uporište za tumačenje evolucijskih promjena do kojih je došlo na kostima fosilnih i današnjih ljudi. Njegov nalaz bio je odlučujuća potpora da se napokon odbaci mišljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih koštanih oboljenja. Isto tako, opovrgao je tvrdnju velikog G. Cuviera da fosilni čovjek nije uopće postojao. Gorjanovićevo nalaziše postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je Gorjanović pisao.

Gorjanović je u znanosti o čovjeku bio pridošlica i mnogi su izrazili sumnju u njegove tvrdnje. Zato je on odmah pristupio vrlo zamršenom poredbenom proučavanju kostura današnjih ljudskih oblika u muzejima Beča i Budimpešte. U tu svrhu, u istraživanju fosilnih kostiju, na samom pragu 20. stoljeća, uveo je i primijenio neke posve nove, izvorne metode. Da bi dokazao arhaičnost i istodobnost ljudskih i životinjskih ostataka, određivao im je starost po sadržaju fluora. U proučavanju unutrašnje građe okamenjenih kostiju prvi se poslužio tek otkrivenim (1895) rendgenskim zrakama. Ubrzo su mu se javljali vodeći antropolozi i anatomi tog doba zanimajući se za mnoge pojedinosti. Neki su, dapače, htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomišljajući da je otkrivač ignorant koji i ne razumije važnost nalaza. U Zagreb je smjesta dohrlio veliki njemački autoritet u anatomiji i paleoantropologiji H. Klaatsch koji se lako uvjerio u Gorjanovićevu kvalificiranost. Sljedećih desetljeća on će se, međutim, s Gorjanovićem često razići u objašnjenju mnogih pitanja oko ovog nalaza. No, i danas, Klaatsch se u literaturi spominje po zabludama i pogrešnim postavkama, a Gorjanović po ispravnom prosuđivanju.

Osim mnogobrojnih studija, članaka, prikaza, Gorjanović je rezultate svojih iskapanja i istraživanja krapinskog nalazišta iznio u velikoj monografiji o "diluvijalnom čovjeku iz Krapine", Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, Wiesbaden 1906. I po sudu najpozvanijih stručnjaka današnjice, bio je to dotad najiscrpniji prikaz fosilnog čovjeka, a Gorjanovićev opis fosilnih koštanih ostataka jedan je od najboljih ikad objavljenih o paleontologiji čovjeka. Uz osteologiju pračovjeka monografija sadrži geološke i stratigrafske podatke, te prethodnu raspravu o arheološkim i faunističkim ostacima. Gorjanović je zaključio da su fosilni ostaci u krapinskoj polušpilji istaloženi tijekom zadnjega velikog međuledenog razdoblja. Najnovijim analizama to je potvrđeno. O njegovim zaključcima glede relativne starosti neki su posumnjali, no najnovije analize određivanja apsolutne starosti pokazuju da je imao pravo. Gorjanović je od 1899. god. do 1929. god. o "svojim krapincima" objavio 53 znanstvene rasprave. Obradio je razne njihove značajke, ali i usporedbu tih neandertalaca sa svim poznatim mu nalazima. Začudno je kako je već dvadesetih godina uvelike dvojio o autentičnosti Piltdownskog čovjeka, za koji se kasnije jasno pokazalo da je riječ o vještoj krivotvorini.

U svojoj polustoljetnoj karijeri znanstvenika dvorski savjetnik, redovni sveučilišni profesor, neumorni muzealac i ravnatelj Geološko-paleontološkog muzeja, jedan od utemeljitelja Hrvatskoga naravoslovnog družtva akademik D. Gorjanović-Kramberger objelodanio je više od tri stotine radova. Najzaslužniji je i za utemeljenje Geologijskog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustanove koja je kao služba bila od posebnoga narodnoga interesa, koja je kasnije prerasla u sadašnji Geološki zavod.

Po Gorjanovićevu sudu, ostatci pračovjeka iz Krapine dokazuju da su neandertalci bili pretci današnjih ljudi. Rijetki su se s njime tada složili, a najizravniju potporu pružio mu je njemački anatom Gustav Schwalbe. Kasnije, krajem 20-ih godina ovoga stoljeća, Gorjanovićeve nazore elaborirat će uvelike znameniti američki antropolog češkog podrijetla Aleš Hrdlička. Iako je to zapravo Gorjanović, Hrdlička se smatra utemeljiteljem tzv. unilinearne sheme o evoluciji ljudskog roda. Desetljeća kasnije te ideje slijedio je Franz Weidenreich, čovjek kome dugujemo obradu i temeljne spoznaje o pekinškom pračovjeku. On je jednu svoju monografiju, kao svome uzoru, posvetio upravo hrvatskom znanstveniku Gorjanoviću.

Velikih sljednika Gorjanovićeva znanstvenog opusa ima više danas negoli u prošlosti. Njegovo ime u svijetu paleoantropologije i danas se često citira i on je zasigurno naš najnavođeniji prirodoslovac.

Ako se priklonimo tvrdnji suvremenog engleskog povjesnika znanosti A. Desmonda kako "znanstvenici ne djeluju u zrakopraznom prostoru, nego su i oni odraz svoje šire kulture", onda je osobnost i znanstvena djelatnost Gorjanovića, u europskim i svjetskim okvirima, ipak refleksija njegove zagrebačke, hrvatske i srednjoeuropske kulture. Ne smijemo, naime, smetnuti s uma kako je Gorjanovićeva znanstvena djelatnost, proučavanje biološkog podrijetla čovjeka, zadirala u same temelje europskog tradicijskog nauka i intelektualne misli. Ona se kosila sa svjetonazorom i osjećajima mnogih pojedinaca i zajednica. No, suprotno mnogima u širokom svijetu, manje u nas, on nije neutemeljeno širio staze svog intelektualnog djelovanja. Premda su kušnje slave, posebice u njegovoj znanosti, uvijek podvrgnute skretanju, on je do smrti sačuvao primjeran znanstveni autoritet, nikad ne zadirući u područja i uvjerenja drugih.

Nevidljive odrednice ovakva Gorjanovićeva ponašanja možda su upravo proizašle kao plod male znanstvene sredine i male zemlje Hrvatske iz koje je uvijek s mukom i ustrajno, biološki rečeno, imajući posebne prilagodbe, trebalo kročiti u europska obzorja. Njegova kultura, njegov životopis i sav znanstveni opus kao da su tako različiti od ideologiziranih sklopova velikih naroda i njihovih znanstvenika, od sklopa npr. Haeckelova u Njemačkoj ili Huxleyeva u Engleskoj. Posve dobro upoznat sa znanstvenom djelatnošću velikih europskih središta, Gorjanović se nije olako priklanjao autoritetima, već je u svome Zagrebu sačuvao i razvio samosvojni put znanstvenog promišljanja. Talentu se priključila velika radišnost i ustrajnost, pa otuda možda iznalaženje uvijek novih pojedinosti, metodološke inovacije i originalne spoznaje. I tako, njegovo veliko otkriće nije samo smiješak sreće nego i poklon radišnom velikanu znanosti koji je taj dar najbolje znao ugraditi u kulturnu i znanstvenu baštinu Hrvatske i Svijeta.

D. Gorjanović-Kramberger, obasut priznanjima i slavljen, umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936. godine.

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

MENCI-CLEMENT CRNČIĆ, DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, Zagreb, 1926. ili 1927. god., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, ZAGREBAČKI GORNJI GRAD, Zagreb, 1879. god., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIĆA-KRAMBERGERA, Tübingen, 1879. god., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA, Podsused, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

FOSILNE RIBE OTOKA HVARA, Otok Hvar, između Starigrada i Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP., Otok Hvar, okolica Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAČOVJEKA U KRAPINI, Zagreb, 1990. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, TERENSKI DNEVNIK, Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

ANTROPOLOŠKI INSTRUMENTI, Švicarska, kraj 19. poč. 20. st., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA, RELATIVNO DATIRANJE STAROSTI FOSILNIH KOSTIJU POMOćU FLUOR-METODE, Zagreb, 1901. god., Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb; Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS, Lubanja A krapinskog pračovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Lubanja C krapinskog pračovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Gornje i donje čeljusti, Krapina, zadnji veliki interglacijal, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni, muzej, Zagreb

KAMENE RUKOTVORINE PRAČOVJEKA IZ KRAPINE, Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DIO RENDGENSKOG POSTROJA, Njemačka, oko 1900. god., Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

GORJANOVIĆEV ZNANSTVENI OPUS, Hrvatska, Austrija, Njemačka, 1880. do 1929. god., Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIĆU KRAPINSKOG PRAČOVJEKA, Zagreb, Arhiv Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

MENCI-CLEMENT CRNČIĆ
DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER

portret

Zagreb, 1926. ili 1927. god.

ulje na platnu

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Dragutin Gorjanović-Kramberger jedan je od rijetkih hrvatskih znanstvenika koji je u svojoj rođenoj zemlji i gradu, ali i u inozemstvu, već za života doživio neprijeporno priznanje i slavu. Proslava Gorjanovićeva jubileja održana je u Sabornici na Markovu trgu, na Gornjem gradu, gdje je Gorjanović proživio svoj životni vijek. Kroničar je tada zapisao kako "...jošte nijedan književnik, nijedan umjetnik i nijedan učenjak nije bio jošte kod nas ovako proslavljen.", a Vladimir Mažuranić tom zgodom slavljeniku je izricao: "...Doista je slava Vaša prava utjeha za svakog člana hrvatskoga kola intelektualaca. Nastojimo bez razlike da svaki od nas tiho i mirno ispuni zavjet služeći vjerno prosvjeti puka iz kojega smo svikolici niknuli."

Slika je nastala uz proslavu 70. obljetnice života D. Gorjanovića-Krambergera koju je veljače 1927. svečano obilježilo Hrvatsko prirodoslovno društvo. Portret je od poznatijih Crnčićevih portreta iz posljednjeg razdoblja života tog slavnog hrvatskog slikara i grafičara.

Lit.

1. M. Hirtz, Život i rad profesora Gorjanovića, Priroda, 17:2-3 (1927) 29-35.
   

J.R.

DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER
ZAGREBAČKI GORNJI GRAD

Zagreb, 1879. god.

autorska fotografija

inv. br 24387/24388

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

1879. godine kad je D. Gorjanović-Kramberger imao 23 godine i kad se obranivši doktorat na Sveučilištu u Tübingenu vratio svom rodnom Zagrebu, svojim fotografskim umijećem kao da želi iskazati radost povratka i svoje domoljublje. Premda je u svom dugom i plodnom životnom vijeku Gorjanović kao istraživač stalno putovao po Hrvatskoj i inozemstvu, gostovao po mnogim europskim gradovima i na mnogim sveučilištima, on je stalno pripadao Gornjem gradu. Tu se je rodio, tu je živio, tu je bio muzejski pristav, ravnatelj i sveučilišni profesor i tu je postao svjetski znanstvenik.

Lit.

1. V. Maleković, (ur.), Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951, Katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1994.
   

J.R.

DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIĆA-KRAMBERGERA

Tübingen, 1879. god.

dokument

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Diploma kojom se Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru potvrđuje doktorat. Izdalo ju je Sveučilište u Tübingenu 1879. god.

Lit.

1. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: Počeci suvremene paleoantropologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988.
   

J.R.

FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA

Zbirka fosilnih riba iz Panonskoga mora

Podsused (okolica Zagreba), sarmat (oko 14 milijuna godina)

pet primjeraka fosilnih riba iz tripoli naslaga

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

D. Gorjanović-Kramberger se još kao pučkoškolac zanimao za prirodopis. U neposrednoj okolici svoje kuće i grada prikupljao je male prirodoslovne zbirke. Često je odlazio u Podsused i u tamošnjim naslagama lapora prikupljao fosile. Već tada su ga oduševljavali rijetki, ali posebice atraktivni nalazi fosilnih riba. Tijekom studija prirodoslovlja u Zurichu, Beču i Münchenu paleontologija mu je postala životno zanimanje a proučavanje fosilnih riba, paleoihtiologija, uža specijalnost. Nakon što je u Tübingenu obranio doktorat sa studijom o fosilnim ribama Hrvatske, ubrzo je istraživanjem ovakvih fosila pronađenih u području Karpata, Štajerske i Bavarske stekao autoritet europskog paleontologa. Iz tog sklopa njegovog znanstvenog opusa njegove opservacije i postavke se i danas navode. Prikazane su: Clupea doljeana Kramberger; Clupea maceki Kramberger; Sarmatella vukotinovici Kramberger; Lates croaticus Kramberger; Capros octacanthus Kramberger.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens. I Teil. Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 2 (1882) 86-135.
2. D. Gorjanović-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens. II Teil. Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 3 (1884) 65-86.
   

J.R.

FOSILNE RIBE OTOKA HVARA

Zbirka fosilnih riba otoka Hvara

Otok Hvar, između Starigrada i Vrboske, kreda (oko 90 milijuna godina)

Tri primjerka kamenih ploča s utisnutim ostacima fosilnih riba, ploča oko 30 cm 20 cm

Inv. br. 43a; 17; 29

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ihtioferne naslage otoka Hvara, prema svjetskim udžbenicima paleontologije, ubrajaju se u klasična nalazišta fosila iz razdoblja gornje krede, koji nam predočavaju razvitak živog svijeta pred gotovo stotinjak milijuna godina. Znana još od davnina i svijetu obznanjena po putopiscu Albertu Fortisu iz 18. st., tek su sustavnim istraživanjima Dragutina Gorjanovića-Krambergera ušla u svjetsku literaturu. Gorjanović je proučavajući i opisujući kredne ribe dalmatinskoga otočja (Hvara, Brača i Šolte). kao i fosilne ribe tršćanskog krša (Komena i Mrzleka), obznanio mnogobrojne nove vrste i rodove izumrlog svijeta prošlosti. Njegovi potanki opisi, morfološka analiza i usporedba s drugim sličnim nalazima i danas su temeljne spoznaje suvremene paleontologije vertebrata i sadržaj mnogih udžbenika. Prikazani su: Thrissops microdon Heckel; Thrissops exiguus Bassani; Hysospondylus bassanii Kramberger.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona i dodatak o oligocenskim ribama Tüffera, Zagora i Trifalja, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 16 (1985) 1-67.
2. A.S. Romer, Vertebrate paleontology, 3rd edition, University of Chicago Press, Chicago, 1966.
   

J.R.

FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP.

Otok Hvar, okolica Vrboske, cenoman-turon (90 milijuna godina)

Kamena ploča s gotovo cjelovitim ostacima fosilnog guštera,

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Proučavajući različite skupine fosilnih kralješnjaka Gorjanović-Kramberger je prvi put za rijetke nalaze guštera iz krednih naslaga nekadašnjeg pramora Tethys ustanovio i opisao novu familiju Aigilosauridae. Ovaj izložak, premda ne pripada Gorjanovićevim zbirkama i njegovim novopostavljenim vrstama, jedini je sačuvani fosilni aigilosaurid u Hrvatskoj. Usporedjujući, sve mu do tada poznate nalaze, Gorjanović ih je filogenetski povezao s živućim varanidima Indijskog oceana, razvijajući tako evolucijsku i paleogeografsku sliku duge prošlosti te skupine. Kasnije su novopronadjeni takvi ili slični oblici fosilnih gmazova iz Brazila ili drugih krajeva pripisani Gorjanovićevoj skupini.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Aigialosaurus, Novi gušter iz krednih škriljeva otoka Hvara s obzirom na opisane jur lacertide Komena i Hvara, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 109, Zagreb, 1982, str. 96-123.
2. A.S. Romer, Osteology of reptiles, University of Chicago Press, Chicago, 1958.
3. A.S. Romer, Vertebrate paleontology, 3rd edition, University of Chicago Press, Chicago, 1966.
   

J.R.

SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAČOVJEKA U KRAPINI

Presjek taložina poluspilje na Husnjakovu brijegu

Zagreb, 1990. god.

crtež u akvarelu, 50 cm 70 cm

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ovaj kolorirani prikaz slijeda geoloških i kulturnih slojeva koji su se u dalekoj prošlosti istaložili u polušpilji na Husnjakovu brijegu važno je svjedočanstvo za europsku pretpovijesnu znanost. Još na kraju 19. stoljeća i geološka znanost je naširoko raspredala o mogućem vremenskom tijeku njene prošlosti. Za diluvij ili prepotopno doba još se je manje znao vremenski okvir. Pretpovijest je pak za europske arheologe tada bila gotovo potpuno spekulativno razdoblje moguće ljudske prošlosti. Objavljujući svijetu ovaj slijed naslaga s Husnjakova brijega s popratnim nalazima, Gorjanović je svjetskoj znanosti dokumentirao tu prošlosti. On je svojim nalazima pouzdano ustvrdio arhaičnost ljudskog roda, a onda čak i izračunao da je taj slijed u Krapini mogao trajati čak i osam tisuća godina. Bio je to pronicljivi i dalekovidni zaključak, koji djelomice potvrđuju i najsuvremenija radiometrijska datiranja iz naših dana.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien, I. Mitteilungen der anthropologische Gesellschaft im Wien, 31 (1901) 164-197.
2. M. Malez, Revizija stratigrafskih odnosa nalazišta pračovjeka u Krapini, u: Krapina 1899-1969, M. Malez, (ur.), JAZU, Zagreb, 1970.
3. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: počeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanović-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
4. J. Rink, H. Schwarcz, F.H. Smith, J. Radovčić, ESR ages for Krapina hominides, Nature, 378 (1995) 24.
   

J.R.

DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER
TERENSKI DNEVNIK

Dan otkrića i početak iskopavanja pračovjeka u Krapini

Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god.

terenski notes

kožni uvez pisan olovkom, 12 cm 18 cm

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Lit.

1. Malez, Revizija stratigrafskih odnosa nalazišta pračovjeka u Krapini, u: Krapina 1899-1969, M. Malez, (ur.), JAZU, Zagreb, 1970.
2. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: počeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanović-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.

ANTROPOLOŠKI INSTRUMENTI

mjerni instrumenti Dragutina Gorjanovića-Krambergera

Švicarska, kraj 19. poč. 20. st.

Dva metalna mjerna instrumenta

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Premda nikad nije bio školovan za antropologa, Gorjanović je odmah po otkriću krapinskih fosilnih ljudi samostalno usvojio složenu metodologiju, npr. kraniometrijskih antropoloških mjerenja. Zanimljivo je da je kritički pristupao prema tada etabliranim antropološkim školama i samostalno razvio svoj način mjerenja npr. zakrivljenih fragmentarnih dijelova ljudskih kalota i rekonstruirao moguće orise lubanjskog i moždanog prostora. U tome se uglavnom priklonio tadašnjem vodećem njemačkom anatomu Gustavu Schwalbeu, kasnije dobrom prijatelju sa Sveučilista u Strassburgu, ali je i sam dodao niz novih opservacijskih točaka na složenoj morfologiji neandertalskoga koštanog sustava. Prikazani su: dva antropološka metalna instrumenta za izmjere antropometrijskih točaka. antropometrija je već stoljeća osnova za razlikovanje ljudskih tipova odnosno populacija. Cefalički indeksi, odnosi širine i dužine glave, služili su kao glavni kriterij za raspoznavanje prošlosti razvoja, moguće etnogeneze, različitih ljudskih skupina. Antropometrija je danas samo numerički izraz morfološke varijabilnosti i standardni način antropološkoga rada.

Lit.

1. S.J. Gould, The Mismeasure of Man, Norton, New York, 1981.
   

J.R.

DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA
RELATIVNO DATIRANJE STAROSTI FOSILNIH KOSTIJU POMOćU FLUOR-METODE

Zagreb, 1901. god.

Staklene laboratorijske posude

Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb; Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj se saznalo da količina fluora u kostima ovisi o geološkoj starosti kosti. Što je kost starija ona sadrži veći postotak tog elementa, pa je količina fluora pokazatelj relativne starosti kostiju. Gorjanović je već 1901. god. kosti s Hušnjakova dao na analizu profesoru S. Bošnjakoviću pa je tako u Zagrebu napravljena prvo kemijsko datiranje arhaičnih kostiju. Tako je utvrđeno da su kosti pračovjeka istovremene s davno izumrlim životinjama diluvijalnoga doba. Da su taj srazmjerno jednostavan analitički postupak primjenili otkrivači "Piltdownskog pračovjeka" taj najpoznatiji znanstveni falsifikat i zablude sa početka stoljeća bili bi već davno otklonjeni kao dokaz za "najstarijeg poznatog Engleza", sačinjenog od srednjovjekovne ljudske kalote i brušenjem obrađene donje čeljusti suvremenog orangutana. Zbog te metodološke inovacije Gorjanović je često citiran u svjetskoj znanstvenoj literaturi.

Lit.

1. M.H. Wolpoff, Paleoanthropology, (Second edition), Little Brown. 1995.
   

J.R.

HOMO SAPIENS

Lubanja A krapinskog pračovjeka

Krapina, Gornji pleistocen, (oko 130 tisuća godina)

original lubanje A iz krapinske zbirke

Inv. br. 1.

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Ova juvenilna (dječja) lubanja s nalazišta pračovjeka u Krapini glavni je fosilni nalaz iz čije građe je Gorjanović-Kramberger crpio odrednice svojega razumijevanja i tumačenja morfoloških i evulucijskih promjena od pračovjeka prošlosti prema čovjeku današnjice. Gorjanović je ovaj nalaz smatrao najznačajnijim nalazom pračovjeka. Čelo lubanje neandertalskoga djeteta nema onih jakih nadočnih lukova koji nam se predočavaju na lubanjama odraslih jedinki. Ove morfološke razlike Gorjanović je tumačio kao posljedicu načina prehrane, življenja, ali i stečenih kulturnih navika pračovjeka. Pomoću funkcionalne morfologije i kulturne prilagodbe u mnogim svojim radovima tumačio je izravan slijed današnjih ljudi iz praljudi prošlosti. U zamršenim odnosima biologije i kulture čovjeka Gorjanović se danas stoga može smatrati utemeljiteljem suvremene paleoantropologije.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Palaoanthropologie, u: O. Walkhoff, (ur.), Studien über die Entwicklungsmechanik des Primatenskelletes, Kreidel, Wiesbaden, 1906, str. 59-277.
2. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
3. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek; Počeci suvremene paleontologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb,1988.
4. W.H. Wolpoff, Paleoanthropology, (Second edition), Little Brown, 1996.
5. N. Minugh-Purvis, J. Radovčić, F.H. Smith, The place of the Krapina 1 juvenile in late Pleistocene hominid evolution, Am. Journal Phys. Anbthrop., Suppl. 22 (1996).
   

J.R.

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS

Lubanja C krapinskog pračovjeka

Krapina, Gornji pleistocen (oko 130.000 godina)

Odljevak lubanje C

Inv. br. 3

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Lubanja C je najcjelovitiji i općenito najpoznatiji nalaz iz najveće zbirke koštanih ostataka neandertalskog pračovjeka dosad igdje prikupljene. Njen prikaz - fotografija, crte ili opis - nalazi se i danas u svim svjetskim udžbenicima koji podučavaju o evoluciji i podrijetlu ljudskog roda. Upravo ovaj nalaz poslužio je Gorjanoviću za cjelovitija kraniometrijska i morfološka istraživanja neandertalskog čovjeka. Opseg krapinske zbirke, različiti koštani ostatci mnogih jedinki različitog spola i uzrasta, poslužili su hrvatskom znanstveniku da prvi potanko upozna i svijetu objelodani tjelesni ustroj čovjeka geološke prošlosti.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Palaoanthropologie, u: O. Walkhoff, (ur.), Studien über die Entwicklungsmechanik des Primatenskelletes, Kreidel, Wiesbaden, 1906, str. 59-277.
2. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
   

J.R.

HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS

Gornje i donje čeljusti

Krapina, zadnji veliki interglacijal, (oko 130 tisuća godina)

odljevci sedam donjih i gornjih čeljusti

Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni, muzej, Zagreb

Zbirka gornjih i donjih čeljusti krapinskih neandertalaca očituje izvanrednu raznolikost Gorjanovićevih otkrića fosilnih kostiju. Osim što uz izdvojene zube lako može uputiti na broj jedinki, različite dimenzije i anatomija su posljedica različitog uzrasta, od djeteta do odraslog pojedinca. Otkrivene kosti govorile su o biološkoj varijabilnosti nekadašnje populacije i uklonile sumnje u postojanje fosilnih ljudi. Veličina uzorka poslužila je za Gorjanovićev sud o Krapini kao "klasičnom" svjetskom nalazištu. Prikazani su: maxila (gornja čeljust) C; maxila (gornja čeljust) D; mandibula (donja čeljust) C; mandibula (donja čeljust) E; mandibula (donja čeljust) G; mandibula (donja čeljust) H; mandibula (donja čeljust) I.

Lit.

1. F.H. Smith, The Neandertal remains from Krapina; A descriptive and comparative study, Report of investigation, University of Tennessee, Knoxville, 15 (1975) 1-359.
   

J.R.

KAMENE RUKOTVORINE PRAČOVJEKA IZ KRAPINE

Različiti artefakti

Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, (100.000-130.000 pr. Kr.)

deset kamenih artefakata s krapinskog nalazišta

Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

U vrijeme kad je znanost o pretpovijesnom čovjeku tek kročila u europsku intelektualnu misao, krajem prošlog stoljeća, prepoznavanje i determinacija ovakvih izrađevina kao rukotvorina neandertalskog pračovjeka bila je začuđujuća vrlina malog broja znatiželjnih. Danas je paleoantropolozima još začudnije kako je D. Gorjanović-Kramberger, netom po otkriću krapinskog pretpovijesnog staništa, ispravno protumačio ove nalaze. Njegova atribucija nevještih kamenih rukotvorina musterijenskoj kulturi nenadertalskog čovjeka i danas stoji kao temeljna odrednica tih nalaza.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (Homo diluvialis de Krapina in Croatia vita et cultura), Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 23 (1913) 1-54.
2. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: počeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanović-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.

DIO RENDGENSKOG POSTROJA

Dijelovi najstarijeg rendgenskog aparata iz bolnice "Sestre milosrdnice"

Njemačka, oko 1900. god.

Drveno postolje za snimanje uspravnog ljudskoga tijela s katodnom cijevi, 75 cm 75 cm 200 cm

Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

U prosincu 1895. god., kad je Gorjanović prvi put čuo za krapinsko "diluvijalno nalazište", Wilhelm Konrad Röntgen objavio je u Würzburgu svoje otkriće X-zraka. 1901. godine, kad je Gorjanović već iskopavao preostatke pračovjeka, za svoje otkriće Röntgen je zaslužio Nobelovu nagradu. Novootkrivenim zrakama i Röntgenovim aparatom moglo se tada proniknuti u nevidljivu građu organske i anorganske tvari. Na samom početku stoljeća X-zrake su u Njemačkoj počele služiti za analizu građe životinjskih kostiju, a prve rendgenske analize Gorjanovićevih senzacionalnih nalaza pračovjeka bila je i prva radiografska studija fosila u svijetu i prva primjena tog aparata u paleoantropologiji. Učinio je to već 1900. god. Gorjanović u Münchenu, a istom nakon toga već 1901. god. proširio je svoje studije na novonabavljenom uređaju u Zagrebu. U tu svrhu prve snimke krapinskih fosila Gorjanoviću je izradio Stjepan Hohn, pa on već 1902. god. svijetu objelodanjuje unutrašnju građu donjih čeljusti krapinskih neandertalaca, shemu trajektorija, gustoću koštanog tkiva i druge značajke nepoznate građe okamenjenih kostiju.

Lit.

1. P.V. Tobias, predgovor u.: M. Skinner, Radiographic atlas of fossil hominids, Academic Press, London, 1982.
2. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: Počeci suvremene paleontologije, Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988.
   

J.R.

GORJANOVIĆEV ZNANSTVENI OPUS

Hrvatska, Austrija, Njemačka, 1880. do 1929. god.

Pet knjiga

Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Gorjanović je bio izvanredno plodan pisac znanstvenih rasprava. Neke od njih: monografije o fosilnim ribama, fosilnim sisavcima i drugim organizmima ubrajaju se u temelje europske paleontologije. Ipak, monografije o Krapinskom pračovjeku tiskane u Zagrebu i u inozemstvu i danas su spomenik hrvatske znanstvene misli.

Lit.

1. D. Gorjanović-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens, I Teil, Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 2 (1882) 86-135.
2. D. Gorjanović-Kramberger, Die jungtertiare Fischfauna Croatiens, II Teil, Beitr. Pal. Oest. Ung. Orients, Wien, 3 (1884) 65-86.
3. D. Gorjanović-Kramberger, Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona i dodatak o oligocenskim ribama Tüffera, Zagora i Trifalja, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 16 (1895) 1-67.
4. D. Gorjanović-Kramberger, Der Paläolische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien I, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 31 (1901) 164-197.
5. D. Gorjanović-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien II, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 32 (1902) 189-216.
6. D. Gorjanović-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien III, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 34 (1904) 187-199.
7. D. Gorjanović-Kramberger, Der Paläolitische Mensch und sein Zeitgnossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien IV, Mitteilungen der Anthropologischer Gesellschaft im Wein, 35 (1905) 197-229.
8. D. Gorjanović-Kramberger, Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie, Volume II, O. Walkhoff, (ur.), Studien Über die Entwicklungs-Mechanik des Primatenskelletes, Kriedel, Weisbaden, 1906, str. 59-277.
9. D. Gorjanović-Kramberger, Fosilni rinocerotidi Hrvatske i Slavonije s osobitim obzirom na Rhinoceros mercki iz Krapine, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 22 (1913) 1-70.
10. D. Gorjanović-Kramberger, Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 23 (1913) 1-54.
    

J.R.

ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIĆU KRAPINSKOG PRAČOVJEKA

pisma upućena Gorjanoviću glede njegovih otkrića

Zagreb,

originali

Arhiv Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb

Intenzivna znanstvena korespondencija svijedoči o živom zanimanju različitih europskih stručnjaka za rad i otkrića Dragutina Gorjanovića-Krambergera. Pisma H. Klaatscha, G. Schawalbea i P. Adloffa prethodila su ili slijedila svakoj Gorjanovićevoj raspravi. Ona su danas dobar izvor informacija za povijest ideja u začecima europske paleoantropologije.

Lit.

1. J. Radovčić, Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: počeci suvremene paleoantropologije (Dragutin Gorjanović-Kramberger and Krapina Early Man: the foundations of modern paleoanthropology), Školska knjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1988, str. 176.
   

J.R.