17. stoljeće

ĐURO ARMENO BAGLIVI

Biserka Belicza

Đuro Armeno Baglivi, najpoznatiji liječnik hrvatskog podrijetla, jedan od najuglednijih liječnika 17. i 18. stoljeća, rođen je u Dubrovniku 8. rujna 1668. godine. U isusovačkom kolegiju u Dubrovniku stječe solidno humanističko obrazovanje, studirajući do svoje četrnaeste godine klasične jezike, književnost i peripatetičku filozofiju. Potkraj g. 1683. ili početkom g. 1684. odlazi u Lecce u Apuliji, gdje daljnju brigu o njegovu školovanju preuzima liječnik Pier Angelo Baglivi, koji ga je posvojio. Kao petnaestogodišnjak počinje studirati medicinu u Napulju. Studije nastavlja i završava u Salernu g. 1688. Potkraj g. 1688. i početkom g. 1689. boravi kod poočima u Lecce. Potom dolazi u Dubrovnik i putuje Dalmacijom, koju je uz Dubrovnik uvijek isticao kao sredinu iz koje je potekao. Vraća se u Italiju.

Njegove je odlike u Bolonji zapazio slavni liječnik Marcello Malpighi, začetnik mikroskopske anatomije, najveći eksperimentator svoga vremena. Godine 1691. Malpighi mu povjerava službu osobnog tajnika i asistenta.

Godine 1693. Baglivi počinje pisati svoju prvu znanstvenu raspravu o tarantuli. Traktat o ujedu ovoga otrovnog pauka, De anatome, morsu, et effectibus Tarantulae dovršio je g. 1695. Potom priprema rukopis svoje prve i najvažnije knjige De Praxi Medica, koja je tiskana g. 1696. Iznenadna smrt njegova učitelja Malpighija (1694) i papina naklonost unose u Baglivijev život veliku prekretnicu. On nasljeđuje Malpighija kao liječnik pape Inocenta XII, a u rujnu g. 1696. izabran je za profesora anatomije na arhiliceju Sapienza, tada jednoj od najuglednijih visokih škola u svijetu. Pročuo se kao izvrstan predavač i kliničar. Novoizabrani papa Klement XI. odabire ga za osobnog liječnika, a 1701. godine postavlja ga za profesora teoretske medicine na istom sveučilištu. U znak zahvalnosti Baglivi mu je posvetio svoje najvažnije anatomsko i eksperimentalno djelo o građi i funkciji ljudskog organizma. Knjiga pod naslovom De fibra motrice et morbosa, nec non de experimentis, ac morbis salivae, bilis, et sanguinis ... Epistola ad Alexandrum Pascolum prvi je put tiskana u Perugiji g. 1700. Znatno prošireno djelo Specimen quatuor librorum de fibra motorice et morbosa, posvećeno papi, tiskano je u Rimu g. 1702. Već g. 1704. izašlo je u Lyonu prvo izdanje Baglivijevih sabranih djela pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica, koja bilježe prvo potpuno izdanje g. 1710. Baglivijeva su djela do 1842. godine doživjela mnogobrojna izdanja diljem Europe. Prevedena su na engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. O ugledu koji je Đuro Armen Baglivi uživao za života svjedoči i činjenica da su ga u svoje, tada malobrojno i probrano članstvo, izabrala učena društva: Royal Society u Londonu (1697), njemačka Academia Caesareo Leopoldina Naturae Curiosorum (1699), talijanska Accademia dei Fisiocritici (1700) i rimska Arcadia (1699).

Teško bolestan Đuro Armen Baglivi preminuo je u Rimu 17. lipnja 1707. godine.

Multimedijski obrađen velikan Đuro Armeno Baglivi, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja"


POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

JOSIP MARINOVIĆ, ĐURO ARMEN BAGLIVI, poprsje, Zagreb, 1995. god., Medicinski fakultet (aula), Zagreb

DUBROVAČKO PODRIJETLO ĐURE ARMENA BAGLIVIJA, Venecija, 1754. god., HAZU (knjižnica), Zagreb

ĐURO BAGLIVI, DE PRAXI MEDICA..., Rim, 1696. god., Historijski arhiv, Dubrovnik

ĐURO BAGLIVI, DE FIBRA MOTRICE, ET MORBOSA..., Perugia, 1700. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

ĐURO BAGLIVI, SPECIMEN QUATUOR LIBRORUM DE FIBRA MOTRICE ET MORBOSA..., Rim, 1702. god., Knjižnica Franjevačkog samostana, Dubrovnik

ĐURO BAGLIVI, CANONES DE MEDICINA SOLIDORUM AD RECTUM STATICES USUM..., Rim, 1704. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

ĐURO BAGLIVI, OPERA OMNIA MEDICO-PRACTICA ET ANATOMICA, Lion, 1704. god., Nacionalna biblioteka, Dubrovnik; Povijesni arhiv, Dubrovnik

PRVO POTPUNO IZDANJE BAGLIVIJEVIH DJELA, Lion, 1710. god., Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

CHARLES DUFLOS, ĐURO ARMENO BAGLIVI, Lion, 1710. god., Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

ĐURO BAGLIVI, DE ANATOME, MORSU ET EFFECTIBUS TARANTULAE, Rim, 1696. god., Povijesni arhiv, Dubrovnik

ĐURO BAGLIVI, PISMO N. ANDRYJU, U KOJEM ODRIČE TEZU O SPONTANOM STVARANJU CRVA, Paris, 1700. god., Nacionalna biblioteka, Paris

BAGLIVIJEVA PREPISKA, razdoblje od 1677. do 1698. god., Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU, Zagreb

LIK ĐURE ARMENA BAGLIVIJA, Rim, 1704. god., Arheološki muzej, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

JOSIP MARINOVIĆ
ĐURO ARMEN BAGLIVI

poprsje

Zagreb, 1995. god.

Bista na postamentu, visina oko 195 cm

Medicinski fakultet (aula), Zagreb


Đuro Armen Baglivi (1688-1709), najpoznatiji liječnik hrvatskog podrijetla, jedan od najuglednijih europskih liječnika 17. i 18. stoljeća. Proslavio se kao profesor anatomije i teoretske medicine na rimskom arhiliceju Sapienza i kao izvrstan medicinski pisac. Poprsje je izradio akademski kipar Josip Marinović, svečano otkrivanje biste dana 18. prosinca 1995.

Lit.

  1. N. Selak, Život i djela Gjura (Armena) Baglivia, Dubrovčanina, profesora anatomije i teoretične medicine na rimskom arhiliceju "Sapienza", Rad JAZU, JAZU, knjiga 107, Zagreb 1991, str.1-80.
  2. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo i G. Sava, (ur.), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.
  3. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo i G. Sava, (ur.), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1992, str. 93-111.



B.B.

DUBROVAČKO PODRIJETLO ĐURE ARMENA BAGLIVIJA

knjiga

Venecija, 1754. god.

Sign. R II-2661.

HAZU (knjižnica), Zagreb

Biografski podaci o G.A. Bagliviju objavljivani tijekom 19. st. u povijesno medicinskim priručnicima i udžbenicima toliko se razlikuju da je s vremenom zaboravljeno pravo mjesto i godina njegova rođenja. Neobično, jer u njegovim sabranim djelima nalazimo podlistak pod naslovom De Vita Georgii Baglivi, Medici praeclarissimi nonnulla Ex ejusdem Operibus, & ex Act .Acad. Defunct. excerpta, koji već u prvoj rečenici otklanja svaku sumnju o dubrovačkom podrijetlu Đ.A. Baglivija. "Ragusii, quae Urbs est Dalmatiae nobilissima, ad oram Adriatici Maris super veteris Epidauri ruinas constructa, ubi olim Aesculapii celeberrimum templum fuit Georgius natus est, anno MDCLXVI.."..

Lit.

  1. Georgii Baglivi, Opera omnia medico-mractica, et anatomica. Editio nona, Cui praeter Dissertationes et alios Tractatus sextae..., Venetiis, 1754, str. vii-viii.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
DE PRAXI MEDICA...

Rim, 1696. god.

papir, vel. 120

Sign. prema staroj bilješci R-44

Historijski arhiv, Dubrovnik

Djelom De praxi medica ad priscam observandi rationem revocanda libri duo, koje je tiskano u Rimu 1696. godine, G.A. Baglivi je pobudio pozornost u znanstvenim krugovima. Slijedila su izdanja Lugduni 1699, Lugduni Batavorum 1700, 1704, London 1704, Lipsiae 1718, Marburgi 1793. itd., a uključena je i izdanjima Baglivijevih sabranih djela. Glavni sadržaj knjige posvećen je pitanju metoda i zadaća medicine, odnosa prema naučanjima drevnih autoriteta i suvremenih teoretičara koji svoje hipoteze ne temelje isključivo na opažajima, iskustvu i eksperimentima, u skladu s dometima prirodoslovlja i prirodnih znanosti, već na spekulaciji i dedukciji. U ovom djelu Baglivi poručuje: Mi smo preveliku pozornost posvetili domišljanju hipoteza o prirodi i suptilnim logičkim podjelama i definicijama. Premda one ilustriraju naše umijeće, ne znaći da Priroda o njima zavisi... Tjelesnim, materijalnim pojavama upravlja jedan čudesan, vječni i trajni zakon. Stoga, ako mi zaista želimo služiti čovječanstvu, a ne da mu se nadređujemo, mi moramo nužno imati na umu zakone prirode, na temelju kojih ćemo promišljati i usmjeravati naša promatranja i predano ih poštivati... Kao čovjek svoga doba, Baglivi ne može mimoići problem interakcije medicine i drugih znanosti, pitanje teorijskih počela i njihovih ishodišta u promatranju, pokusima i spekulativnom umovanju. Odlučno se zalaže za neposredno promatranje bolesnika i proučavanje simptoma bolesti, u kojima nalazi temelje liječničkog umijeća.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska biliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
  2. M.D. Grmek, Liječnički vjesnik, 79 (1957) 599-624.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
DE FIBRA MOTRICE, ET MORBOSA...

naslovnica djela

Perugia, 1700. god.

papir, 80, 58 strana

Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

Godine 1700. Baglivi je u Perugiji objavio djelo pod naslovom De fibra motrice, et morbosa; nec non de experimentis, ac morbis salivae, bilis, et sanguinis. Ubi obiter de respiratione, et somno. De statice aeris, et liquidorum per observationes barometrices, et hydrostaticas ad usum respirationis explicata. De circulatione sanguinis in testitudine, ejusdemque cordis anatome. To je skraćeno, nepotpuno izdanje njegova najvažnijeg anatomskog i eksperimentalnog djela o građi i funkciji ljudskog organizma. Kao dodatak, Baglivi je u knjizi objavio i rezulate svojih pokusa o slini, žuči i krvi, svoja opažanja o optoku krvi i građi srca kornjača, te svoja tumačenja fiziologije disanja.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
  2. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo, G. Sava, (ur). Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
SPECIMEN QUATUOR LIBRORUM DE FIBRA MOTRICE ET MORBOSA...

naslovnica djela

Rim, 1702. god.

papir, 160, stranica 16+176+115

Knjižnica Franjevačkog samostana, Dubrovnik

Pod naslovom Specimen quatuor librorum de fibra motrice et morbosa, in quibus de solidorum structura, vi, elatere, aequilibrio, usu, potestate, et morbis disseretur, nec non de durae matris constructione, elatere, aequlibrio, et in singula quaeque solida oscillatione systaltica. Baglivi je objavio prošireno izdanje svoje rasprave u kojem zagovara tezu da je sjedište fizioloških i patoloških procesa u životnim vlaknima-fibrama. Svojim eksperimentima i raspravama Baglivi izrasta u značajnu kariku u lancu razvoja solidarno-patoloških tumačenja u medicini. Snažno utječe na razvoj fiziologije kao preteča A.v Hallera, a u razvoju koncepcija o bolestima najavljuje celularnu patologiju R. Virchova. Djelo je objavljivano u mnogim izdanjima Baglivijevih Sabranih djela, a pretiskano je kao dodatak u djelu A. Pascoli Il corpo umano, koje je i samo doživjelo mnogobrojna izdanja.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
  2. H.E. Sigerist, Le Scalpel, 92 (1939) 101-106.
  3. E. Bastholm, History of muscle physiology, Munksgaard, Copenhagen, 1950, str. 178-189.
  4. L.J. Rather, Clio Medica, 4 (1966) 191-202.
  5. M.D. Grmek, Clio Medica, 5 (1970) 297-318.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
CANONES DE MEDICINA SOLIDORUM AD RECTUM STATICES USUM...

dodatak djelu

Rim, 1704. god.

papir, 160, strana 59

Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

Godine 1704. Baglivi je u Rimu objavio djelo Canones de medicina solidorum ad rectum statices usum, viđenje zdravog života na temelju postavki solidarne patologije, u kojem je kao dodatak tiskao djelo Santorija Santorija: De medicina statica libri octo. Komentirajući ga, Baglivi je još jednom, kao svoje uzore, istakao zasluge W. Harveya koji je otkrio optok krvi i koparskog liječnika S. Santorija, koji je u znanstvena istraživanja uveo kvantitativne eksperimentalne metode. Baglivi ističe da su to dva stožera, koji nose cjelokupnu pravu medicinu. Osim u sabranim djelima ova je rasprava doživjela još nekoliko samostalnih izdanja, a 1987. godine objavljena je kao reprint s talijanskim prijevodom.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
  2. M.D. Grmek, Liječnički vjesnik, 79 (1957) 599-624.
  3. M.D. Grmek, u: G. Cimino, U. Sanzo, G. Sava, (ur), Il nucleo filosofico della scienza, Lecce, 1991, str. 113-139.



B.B.





ĐURO BAGLIVI
OPERA OMNIA MEDICO-PRACTICA ET ANATOMICA

nslovnica djela

Lion, 1704. god.

papir, 4 0, strana 56+692

Nacionalna biblioteka, Dubrovnik; Povijesni arhiv, Dubrovnik

Potkraj 1704. godine izašlo je u Lionu prvo izdanje Baglivijevih djela pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica. Jedan primjerak ove knjige Baglivi je s vlastoručnim potpisom poslao u Dubrovnik svome učitelju o. Rafi Tudiševiću. Posveta je potpisana u Rimu dana 10. lipnja 1705, na kojoj je Baglivi naveo i svoje prvo prezime Georgius Armenus Baglivus. Ovo izdanje sadrži sljedeća Baglivijeva djela: De praxi medica; Specimen quatuor librorum de fibra motrice et morbosa; De anatome fibrarum; De experimentis circa salivam, circa bilem, et circa sanguinem; De morborum et naturae analogismo; De vegetatione lapidum; De terraemotu Romano; De anatome, morsu, et effectibus Tarantulae; De usu et abusu vesicantium; De observationibus anatomiscis, et practicis varii argumenti; Epistulae cl. virorum, quorum judicio et auctoritate Georgii Baglivi Opera confirmantur.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 33.
  2. M.D. Grmek, Liječnički vjesnik, 79 (1957) 599-624.



B.B.

PRVO POTPUNO IZDANJE BAGLIVIJEVIH DJELA

naslovnica djela

Lion, 1710. god.

papir, 40, naslovnica s portretom, strana 6+39+11+854+2

Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

Prvo potpuno izdanje pod naslovom Opera omnia medico-practica et anatomica. Editio septima cui praeter dissertationes et alios tractatus sextae editioni adiunctos accedunt eiusdem Baglivi canones de medicina solidorum dissertatio de progressione Romani terraemotus, de systemate et usu motus solidorum in corpore animato de vegetatione lapidum et analogismo circulationis maris ad circulationem sanguinis nec non Ioannis Dominici Santorini opuscula quatuor: de structura et motu fibrae, de nutritione animali, de haemorrhoidibus et de catameniis, tiskano je u Lionu g. 1710. Baglivijeva Opera omnia doživjela su mnogobrojna izdanja sve do prve polovice 19. stoljeća.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1954, str. 34.
  2. G. Dell,Anna, u: L. Conti (ur), Medicina e Biologia nella Rivoluzione Scientifica, Perugia, str. 272-288.



B.B.





CHARLES DUFLOS
ĐURO ARMENO BAGLIVI

portret

Lion, 1710. god.

bakrorez

Povijesni arhiv (Knjižnica), Dubrovnik

U prvom izdanju Opera omnia objavljen je i bakrorez pariškog umjetnika Charlesa Duflosa, na kojem je prikazan Đ.A. Baglivi prema portretu koji je naslikao njegov prijatelj Carlo Maratt u Rimu 1703. godine. Baglivi je nacrtan u profesorskoj odjeći, s vlasuljom na glavi u kićenom okviru od lovorova vijenca, s feniks pticom, suncem i dvjema ovijenim zmijama. U kasnijim izdanjima često nalazimo iskrivljen Baglivijev lik, najčešće izrazito pomlađen. U Dubrovniku i Zagrebu postoje dva uljena portreta rađena prema fantaziji slikara u prvoj polovici 19. i drugoj polovici 20. stoljeća.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Liječnički vjesnik, 79 (1957) 599-624.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
DE ANATOME, MORSU ET EFFECTIBUS TARANTULAE

rasprava o tarantuli

Rim, 1696. god.

papir, 120

Sign. 303

Povijesni arhiv, Dubrovnik

Znanstveni interes Đ.A. Baglivija zadirao je i entomologiju. Nije odolio izazovu istraživanja anatomije i posljedica ugriza otrovnog pauka Tarantule, čija je prisutnost zapažena na širem području talijanskog poluotoka s nemalim brojem ugrizenih osoba. Stoga se Baglivi pozabavio i pitanjem liječenja, navodeći da se u nekim krajevima glazbom potiče ugrizene na ples, kako bi plešući ubrzali neutralizaciju otrova. Pisanje rasprave započeo je 1693. godine, a dovršio ga je krajem 1695. Izradio ju je na zamolbu švicarskog liječnika Maneta. Rasprava je objavljena kao dodatak Baglivijeva djela De praxi medica 1696. godine a nalazila je svoje mjesto i u kasnijim izdanjima Baglivijevih sabranih djela. Rasprava o pauku Tarantuli prvi je Baglivijev znanstveni traktat.

Lit.

  1. G. Baglivi, Dissertatio I. De Anatome, morsu, et effectibus Tarantulae, Romae, 1696.
  2. W. Katzner, Nova Acta Lopoldina, 18 (1956) 5-155.
  3. G. De Bertolis, C. Agostini, Minerva Medica, 58 (1967) 2620-2633.
  4. Z. Maretić, D. Lebez, Bulletin du Museum Nat. Hist., 41 (1969) 260-266.



B.B.

ĐURO BAGLIVI
PISMO N. ANDRYJU, U KOJEM ODRIČE TEZU O SPONTANOM STVARANJU CRVA

knjiga

Paris, 1700. god.

papir, 80

Nacionalna biblioteka, Paris

Teza o spontanom stvaranju i polarizacija mišljenja između tzv. animalkulista i ovista, u Baglivijevo su doba aktualizirali i pitanje o spontanom stvaranju crva u organizmu. Tim se pitanjem posebice bavio N. Andry, pristaša animalkulista, koji je u dodatku svoje rasprave De la generation des vers dans le corps de l' homme... tiskane 1700. godine u Parizu, objavio i Baglivijevo pismo o nemogućnosti spontanog stvaranja crva u ljudskom tijelu. Već 1701. godine ovo je djelo objavljeno u Londonu na engleskom jeziku. Knjiga je doživjela još nekoliko izdanja u Francuskoj i jedno u Amsterdamu.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, JAZU, knjiga 1, Zagreb, 1955, str. 32.
  2. W. Baroni, Riv. Stor. Med., 14 (1970) 229-232.



B.B.

BAGLIVIJEVA PREPISKA

razdoblje od 1677. do 1698. god.

papir, knjiga 40, tvrdo ukoričena

Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU, Zagreb

Baglivijeva je prepiska među pojedinim osobama dijelom objavljena kao dodatak njegovim djelima i u znanstvenim raspravama njegovih suvremenika. No znatan je dio njegovih pisama, kao i pisama njemu upućenih, ostao neobjavljen. Zbirka njegovih pisama nalazi se u Universitetsbibliotek u Upsali, Biblioteca Nazionale Centrale u Firenci, a njeni se dijelovi mogu naći i u knjižnicama u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Slavni liječnik Sir William Osler, poznat i kao povjesničar medicine i pasionirani bibliofil, kupio je 1903. godine originalna pisma, njih ukupno 173, koja su danas pohranjena u The Osler Library, McGill University u Monteralu (Canada), a potječu iz razdoblja od 1677. do 1698. godine. Ova zbirka je objavljena 1974. godine i pruža najbogatiji uvid u strukturu talijanskih i europskih znanstvenika i ličnosti s kojima je Đ.A. Baglivi prijateljevao i znanstveno surađivao.

Lit.

  1. L. Munster, Progressi di Terapia, (1950) 317-319.
  2. M. Santoro, Due lettere inedite di Filippo Hacquet a Giorgio Baglivi, Communicazione per l, ammissione fre i soci dell, Accademia dei Catenati Macerata 23 dicembre 1959, Fremo, 1961, str. 3-43.
  3. G. Romagnoli, Giorn. Batt. Vrin. Immun, 60 (1967) 88-104.
  4. H. Adelmann, The correspodence of Marcllo Malpighi, Ithaca/London, Cornell Univ. Press, 1975, 5 voll.
  5. D. Schullian, The Baglivi correspodence from The Library of Sir William Osler, Cornell University, Ithaca/London, 1974.



B.B.

LIK ĐURE ARMENA BAGLIVIJA

medalja

Rim, 1704. god.

promjer oko 5 cm

Arheološki muzej, Zagreb

Studenti rimskog arhiliceja dali su 1704. godine izraditi dvije medalje u spomen desetogodišnjice smrti Marcella Malpighija. Na aversu tih medalja prikazan je Baglivijev profil, na reversu jedne medalje Malpighijev lik a na reversu druge simboli eksperimentalnog i liječničkog rada. Time su iskazali svoje udivljenje učitelju i učeniku, prepoznavajući u njima dva uporišta onodobne medicine.

Lit.

  1. M.D. Grmek, Liječnički vjesnik, 79 (1957) 599-624.
  2. Brettauer, Medicina in nummis (Wien), 1937, 45 i 46 (1937).



B.B.