|
Ivica Martinović
| |
| Multimedijski obrađen velikan Marin Getaldić, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
 |
POPIS |
MARIN GETALDIĆ, AL SIGNOR MICHELE COIGNETTO PROFESSORE DELLA MATHEMATICA, MIO PRECETTORE COLENDISSIMO, Pariz, 1600. god., HAD BETINA SPILJA NA MORSKOJ OBALI MARIN GETALDIĆ, NONNULLAE PROPOSITIONES DE PARABOLA, Rim, 1603. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik CHRISTOPH CLAVIUS, POSVETA U: MARINUS GHETALDUS, NONNULLAE PROPOSITIONES DE PARABOLA, Rim, 1603. god. Znanstvena knjižnica u Zadru PARABOLIČNO ZRCALO MARINA GETALDIĆA, Dubrovnik, izgrađeno u razdoblju 1603-1626, National Maritime Museum, Greenwich MARIN GETALDIĆ, PROMOTUS ARCHIMEDES SEU DE VARIIS CORPORUM GENERIBUS GRAVITATE & MAGNITUDINE COMPARATIS, Rim, 1603. god., Historijski arhiv Dubrovnik, GETALDIĆEVA HIDROSTATSKA VAGA, Rim, 1603. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, PROMOTUS ARCHIMEDES SEU DE VARIJS CORPORUM GENERIBUS GRAVITATE & MAGNITUDINE COMPARATIS, Rim, 1603. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, PISMO CHRISTOPHU GRIENBERGERU, Dubrovnik, rujan 1604. god., Archivio di PU Gregoriana, Roma MARIN GETALDIĆ, VARIORUM PROBLEMATUM COLLECTIO, Venecija (Apud Vincentium Fiorinam) 1607. god., Znanstvena knjižnica "Juraj Habdelić" Zagreb GETALDIĆEV AUTOGRAF U GALILEIEVOJ OSTAVŠTINI, Dubrovnik, 1601-1606. god., Biblioteca Nazionale Centrale, Firenze MARIN GETALDIĆ, APOLLONIUS REDIVIVUS. SEU, RESTITUTA APOLLONII PERGAEI INCLINATIONUM GEOMETRIA. LIBER PRIMUS, Venecija, 1607. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb MARIN GETALDIĆ, SUPPLEMENTUM APOLLONIJ GALLI. SEU, EXSUSCITATA APOLLONII PERGAEI TACTIONUM GEOMETRIAE PARS RELIQUA, Venecija, 1607. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb MARIN GETALDIĆ, PISMO GALILEJU GALILEIU, Dubrovnik, 20. veljače 1608. god., Historijski arhiv, Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, PISMO CHRISTOPHU CLAVIUSU, Dubrovnik, 20. svibnja 1608. god., Archivio di PU Gregoriana MARIN GETALDIĆ, APOLLONIUS REDIVIVUS SEU RESTITUTAE APOLLONII PERGAEI DE INCLINATIONIBUS GEOMETRIAE. LIBER SECUNDUS, Venecija, 1613. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb PAUL GULDIN, PISMO MARINU GETALDIĆU, Rim, 24. veljače 1617. god., Biblioteca Apostolica Vaticana MARIN GETALDIĆ, PISMO CHRISTOPHU GRIENBERGERU, Dubrovnik, 15. studenoga 1625. god., Archivio di PU Gregoriana MARIN GETALDIĆ, DE RESOLUTIONE ET COMPOSITIONE MATHEMATICA LIBRI QUINQUE, Rim, 1630. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, DE RESOLUTIONE ET COMPOSITIONE MATHEMATICA LIBRI QUINQUE, Rim, 1630. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, DE RESOLUTIONE ET COMPOSITIONE MATHEMATICA LIBRI QUINQUE, LIBER QUINTUS, CAPUT II, CAPUT TERTIUM, Rim, 1630. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik MARIN GETALDIĆ, DE RESOLUTIONE ET COMPOSITIONE MATHEMATICA LIBRI QUINQUE, Rim, 1630. god., Znanstvena knjižnica Dubrovnik NEPOZNATI SLIKAR, MARIN GETALDIĆ, nakon 1607. ili oko 1635., Dubrovački muzej TESTAMENT NIKOLE GUČETIĆA, 28. veljače 1601. god., Historijski arhiv Dubrovnik
MARIN GETALDIĆ OBNOVITELJ TVRĐAVE POZVIZD
PONAD STONA, Dubrovnik, 13. siječnja 1604. godine, Historijski
arhiv Dubrovnik; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb | ||||||||||||
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
MARIN GETALDIĆ pismo Pariz, 1600. god. faksimil tiskanoga pisma iz članka Ernesta Stipanića (na str. 239) Sign. O8 - 3363
HAD
Pismo Marina Getaldića, upućeno njegovu
belgijskom učitelju Michelu Coignetu iz Pariza 15. veljače
1600, prvo je sačuvano znanstveno Getaldićevo pismo,
krcato dragocjenim podacima o naravi Getaldićeva druženja
s francuskim matematičarom Françoisom Vičteom
u Parizu. Getaldić se toliko zbližio s Vičteom
da je Vičteove rukopise proučavao kod kuće
i oduševio se njegovom »novom algebrom«. Poticao
je Vičtea da objelodani jedan izvadak iz Nove algebre,
a ovaj je pristao na tisak ako Getaldić dotjera tekst, što
je Getaldić i uradio uvrstivši i ovo svoje pismo u
to izdanje. Vičteu je Getaldić predao djelo Tabulae
astronomicae (Antwerpen, 1599) svoga prijatelja iz belgijskih
dana Federica Saminiatija. Objavljeno u djelu: De numerosa
potestatum ad exegesim resolutione. Ex opere restitutae Mathematicae
Analyseos, seu, Algebrâ novâ Francisci Vietae.
(Parisiis: Excudebat David le Clerc, Anno 1600) na nepaginiranoj
stranici. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
BETINA SPILJA NA MORSKOJ OBALI fotografija
snimka Betine spilje s morske strane
»Otprilike tri stadija daleko od Grada, koji
promatra sunce na izlasku, spilja je na obali morskoj pod brdom
Brgatom, koju Betinom zovu, dostatno duga, zavojita i zasjenjena
gdje je, kako vjeruje puk, nekoć obitavao neki čarobnjak
po imenu Bete«, zapisao je 1741. godine historiograf Serafin
Crijević na početku Getaldićeve biografije.
Betina je spilja na morskoj obali u sklopu Getaldićeva imanja
u dubrovačkom predjelu Ploče. U spilji koja je dobila
ime po njegovu nadimku Getaldić je obavljao pokuse s paraboličnim
zrcalima za upaljivanje, najranije i vrlo vjerojatno u razdoblju
1601-1602. nakon povratka s puta po Europi u vrijeme dok je pripremao
svoj znanstveni prvijenac Nonnullae propositiones de parabola,
a zasigurno u svibnju 1608. godine kad je izgradio novo parabolično
zrcalo kojim je mogao »na suncu rastaliti ne samo olovo,
nego i srebro i sam čelik od kojega se prave zrcala«,
kako je javio 20. svibnja 1608. svom znanstvenom korespondentu
Christophu Claviusu, a to znači da je Getaldić mogao
postići temperaturu od 12000 C u žarištu
svoga zrcala. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
MARIN GETALDIĆ naslovnica djela Rim (Apud Aloysium Zannettum), 1603. god. Nunc primum inventae & in lucem editae. Nadnevak posvete »Christophoro Clavio mathematico praestantissimo.« glasi: »Romae IX. Kal. Aprilis MDCIII.« knjiga 80 20 stranica Sign. R 21a Privez 2
Znanstvena knjižnica Dubrovnik Od 1602. godine istraživao je Getaldić postupak kako izgraditi parabolično zrcalo koje bi poslužilo za upaljivanje vatre, ali ga je ta nakana usmjerila prema matematičkom istraživanju parabole i izricanju sedam stavaka o paraboli. Glavni matematički rezultat, kako je bio uvjeren i sam Getaldić, bio je sadržan u četvrtom stavku da je parabola dobivena presjekom pravokutnog stošca kongruentna paraboli dobivenoj presjekom kosog stošca. Unatoč nekim manjkavostima u dokazu, Getaldić je prvi formulirao ovakav zaključak. Novi podatak da je Getaldić u razdoblju 1601-1603. boravio u Dubrovniku izaziva pitanje je li on svoj prvijenac pripremio u Dubrovniku, a u Rim doputovao da bi na temelju Claviusove prosudbe izradio konačnu inačicu svoga djelca i dao ga tiskati. To je prvi objavljeni rad Marina Getaldića: matematičko istraživanje parabole i primjena na izradu zrcala za upaljivanje Izdanja: Pretisak u: Marini Ghetaldi opera omnia, Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka JAZU, Ž. Dadić, (ur.), JAZU, Zagreb, 1968, str. 81-100.
Hrvatski prijevod u: Marin Getaldić, Sabrana
djela I, Institut za povijest prirodnih, matematičkih
i medicinskih nauka, JAZU, Ž. Dadić (ur.), JAZU, Zagreb,
1972, str. 79-102. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
 |
CHRISTOPH CLAVIUS djelce Rim (Apud Aloysium Zannettum), 1603. god. 80, 20 stranica, (otvoreno na početak Getaldićeva pisma, str. 3 = f. a2.) Rukopisni ex libris: »Di Giulio Bajamonti. / Comperato a Lesina.« Oštećeni pergamenski uvez sa zapisom »Ghetaldi« na hrptu Sign. R 1374 Znanstvena knjižnica u Zadru;
Biblioteca Comunale Paravia (28109-100-4); Donazione
Pappafava
Pismo Marina Getaldića Christophu Claviusu
iz Rima 23. ožujka 1603: posveta koja otkriva Getaldićeve
odnose s uglednim profesorom matematike u Rimskom kolegiju. Nakon
ozbiljna rada Getaldić je napisao svoj znanstveni prvijenac
o paraboli, ali ga se usudio tiskati tek na izričito nagovaranje
Christopha Claviusa, njemačkog isusovca, »Euklida
16. stoljeća«, profesora matematike u Rimskom kolegiju,
koji se svojim ugledom izborio da isusovački pedagoški
zakonik Ratio studiorum matematici odredi primjereno mjesto
u sklopu filozofskog studija u isusovačkim kolegijima.
Getaldić je, kako otkriva posveta, još u Dubrovniku
čuo za Claviusa: »Privukao me je već ranije
iz domovine (e patria) glas o tvome umu.« O Claviusu
kao komentatoru Euklidovih Elemenata mogao je čuti
za vrijeme osnovne pouke iz geometrije, a njegova djela najvjerojatnije
je proučavao za boravka u Rimu: »Čudesnu oštrinu
tvoga uma otkrio sam svuda u veoma slavnim tvojim spisima.«
Pismo otkriva Getaldićeve odnose s uglednim profesorom matematike
u Rimskom kolegiju. Nadnevak Getaldićeva pisma glasi: »Romae
IX. Kal. Aprilis MDCIII.« Lit.
I.M.
| ||||||||||||
 |
PARABOLIČNO ZRCALO MARINA GETALDIĆA fotografija Dubrovnik, izgrađeno u razdoblju 1603-1626, (najvjerojatnije 1608.) god. Snimka: konkavno zrcalo od kovine, smješteno na jednonožnom stalku, opsega više od 2m
National Maritime Museum, Greenwich
Nakon Getaldićeve smrti njegov je brat Jakov
u pismu s nadnevkom 2. travnja 1627. zamolio kardinala Francesca
Barberinija da u Rimu objavi Getaldićevo djelo De compositione
et resolutione mathematica, pa mu uz pismo priložio rukopis
i parabolično zrcalo pokojnoga brata. U Rimu je zrcalo
bilo izloženo u Barberinijevu muzeju, više od dva stoljeća
neprekidno je ostalo u vlasništvu obitelji Barberini, bilo
je restaurirano u prvoj polovici 19. stoljeća i nadahnulo
pjesnika Pieralisija da spjeva poučnu pjesan u kojoj zrcalo
priča o svojoj povijesti. Prilikom restauracije zrcalo
je dobilo novi okvir i jednonožni umjesto dvonožnoga
stalka, ali je zrcalo, izrađeno od kovine, nedvojbeno Getaldićevo
jer je na njegovoj poleđini urezano ime konstruktora »GHETALDI«.
Danas je izloženo u Pomorskom muzeju u Greenwichu, a nije
poznato kako je i kad tamo dospjelo. Getaldiću je ono služilo
za upaljivanje predmeta u žarištu zrcala, time i za
određivanje tališta raznih tvari, ali i za određivanje
položaja i veličine slike pri različitim položajima
predmeta spram paraboličnoga zrcala. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ naslovnica djela Rim (Apud Aloysium Zannettum), 1603. god. 80, stranica 6 + 72. Sign. R 567/1 Historijski arhiv Dubrovnik
Ex libris: BRMR Nr. 925 Sign. III. 64. S problemom uspoređivanja različitih tijela po težini i po obujmu Getaldić se susreo zarana, najvjerojatnije dok je 1593. godine obavljao vlastelinsku službu »prodavača soli na Neretvi«, a sigurno za vrijeme poukâ koje mu je davao Michel Coignet, za druženja s Federicom Saminiatijem i prilikom rimskog susreta s Christophom Claviusom, koje izričito spominje u predgovoru svoga djela. Dio mjerenja koji se pojavljuju u tablicama mogao je provesti i za boravka u Dubrovniku 1601-1602. Djelo »Promaknuti Arhimed ili o različitim vrstama tijelâ uspoređenih po težini i veličini (obujmu)« Getaldić je strogo strukturirao u teoreme, probleme, primjere i tabele s uputama. Teoreme je rješavao u duhu euklidske geometrije, probleme je oblikovao za čvrsta tijela i tekućine, a u tabelarnom je dijelu odredio odnose težina i obujmova za sedam čvrstih tijela i pet tekućina. Pošavši od Vitruvija kao izvora, na kraju djela opširno je rastumačio Arhimedov problem Hieronove zlatne krune. Bio je uvjeren i dva puta je u predgovoru istaknuo da su njegove metode prikladne za uporabu. Getaldićevo djelo sačuvano je u izdanjima koja imaju dvije različite naslovnice. Na jednoj piše Promotus Archimedes, a na drugoj Promotus Archimedis. Nije utvrđeno je li riječ o dva izdanja ili o ispravljanju pogreške na naslovnici. Getaldićevo djelo o uspoređivanju tijelâ po težini i obujmu: jedino njegovo djelo iz područja fizike. Nadnevak posvete aleksandrijskom patrijarhu Razzaliju na str. 1: »Romae VII. Kal. Maij MDCIII.« Izdanja: Pretisak u: Marini Ghetaldi opera omnia, Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka JAZU, Ž. Dadić, (ur), JAZU, Zagreb, 1968, str. 1-80.
Hrvatski prijevod u: Marin Getaldić, Sabrana
djela I, Institut za povijest prirodnih, matematičkih
i medicinskih nauka JAZU, Ž. Dadić, (ur), JAZU, Zagreb,
1972, str. 9-77. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
crtež Rim, 1603. god. fotografija (Snimak poglavlja »Quomodo ponderanda sint corpora solida in aqua.« na str. 10.) Sign. R 21 privez 1
Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Hidrostatska vaga je objavljena u Marinus Ghetaldus,
Promotus Archimedes seu de varijs corporum generibus gravitate
& magnitudine comparatis (Romae: Apud Aloysium Zannettum,
1603), str. 10. U zasebnom poglavlju »Kako treba vagati čvrsta
tijela u vodi«, Getaldić je s pomnjom opisao postupak
vaganja tijela u vodi s pomoću vage jednakih krakova sa
zdjelicama. Na jednu se zdjelicu vage o jednu ili više niti
konjske dlake objesi tijelo da lebdi u vodi, a na drugu se zdjelicu
vage uz utege priloži onoliko dlaka s koliko je bilo vezano
mjereno tijelo a kojima je dužina jednaka udaljenosti od
prve zdjelice do tijela. Konjsku je dlaku odabrao Getaldić
zato »jer je skoro jednako teška kao i voda«. Dubrovčanin
se, dakle, iskazao kao vrstan eksperimentator koji je prvi samostalno
u znanstvene svrhe upotrijebio spravu koju mi danas prepoznajemo
kao vrstu hidrostatske vage. »Što je bilo vrijedno opaziti«,
zaključuje Getaldić poglavlje o vaganju u Promaknutom
Arhimedu. Opis vage i vaganja tijela u vodi u poglavlju »Quomodo
ponderanda sint corpora solida in aqua.« Hrvatski prijevod:
»Kako se važu kruta tijela u vodi«, objavljeno
u literaturi 4. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
MARIN GETALDIĆ tablica za uspoređivanje dvanaest vrsta tjelesa po težini i veličini Rim (Apud Aloysium Zannettum), 1603. god. 80, str. 6 + 72. Snimci tablica na str. 32-33. Sign. R 21 privez 1
Znanstvena knjižnica Dubrovnik U djelu Promotus Archimedes Getaldić je izložio i riješio osam problema u kojima je uspoređivao težine dvaju tijela, ako su im obujmi jednaki, i uspoređivao obujme dvaju tijela ako su im težine jednake. U većini problema prvo je tijelo bilo čvrsto, a drugo tekuće. Nakon problemskoga dijela obradio je primjere i priložio tablice. Tablica za uspoređivanje dvanaest vrsta tjelesa po težini i veličini prva je Getaldićeva tablica u djelu Promotus Archimedes i sadrži relativne omjere težina za dvanaest tvari: zlato, živa, olovo, srebro, bakar, željezo, kositar, med, voda, vino, vosak i ulje. Ni Getaldić, kao uostalom ni njegovi suvremenici, nije uspoređivao težine različitih tijela prema težini jednog te istog tijela. Mogao ih je uspoređivati s vodom i znao ih je uspoređivati s vodom, ali put do egzaktnog pojma specifične težine nije pronašao.
Hrvatski prijevod: Uputa za upotrebu tablice I. i
tablice pod naslovom Uspoređivanje težina i obujmova
dvanaest različitih tijela, nalazi se u: Marin Getaldić,
Sabrana djela I, Ž. Dadić, (ur.) Institut za
povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka, Zagreb,
1972, str. 45-47. Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Dubrovnik, rujan 1604. god. Getaldićev pogled u vlastitu matematičku radionicu Marino Ghetaldi, »Ad Patrem Christophorum Grienberger S.I.« snimka pisma Sign. Cod. 534, ff. 79r-80r.
Archivio di PU Gregoriana, Roma
Pismo svjedoči o plodnom matematičkom
radu Marina Getaldića nakon povratka u Dubrovnik, premda
je posljednjih četrdeset dana proveo u krevetu nakon što
se dobrovoljno izlagao hladnoći, najvjerojatnije u svojoj
spilji: »Preradio sam cijelo djelo De inclinationibus
Apolonija Pergejskog i naslovit ću ga Apollonius redivivus.
Dovršio sam još Supplementum Apollonii Galli,
koje će sadržavati onih šest stavaka s drugim
nekim stvarčicama koje pripadaju dopuni. Nakon toga, kad
ushtjednem, želim izdati i djelce koje će biti naslovljeno
Variorum problematum collectio. Ove su stvari skoro sve
dovršene, ali ih ne mislim poslati u tisak još neko
vrijeme.« Getaldić nije žurio s objavljivanjem
svojih matematičkih spisa i predao ih je u tisak nakon
dvije godine. U istom je pismu zauzeo stajalište prema matematičkoj
produkciji svoga doba: »Izgleda da je ovo naše stoljeće
sretnije od prošlih jer vidimo da je proizvelo matematičare
koji se bez dvojbe mogu uspoređivati s onim antičkima.«
Pismo upućuje na živu i trajnu Getaldićevu povezanost
s rimskom znanstvenom sredinom, osobito s rimskim isusovcima profesorima
matematike. Uz profesora matematike Christopha Grienbergera, koji
je u ovoj prigodi bio Getaldićev korespondent, Getaldić
spominje Lucu Valerija zanimajući se je li tiskao neke spise
što ih je bio započeo za Getaldićeva boravka
u Rimu u razdoblju 1602-1603, i pozdravlja drugog profesora matematike
na Rimskom kolegiju, flamanskog isusovca Odona van Maelcota. Biografi
su, nažalost, isticali samo jednu rečenicu ovoga pisma,
onu u kojoj je Getaldić zapisao da se nalazi »u kutu
svijeta u kojem se ne može vidjeti nijedna matematička
novina«. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Zbirka različitih matematičkih problema Venecija (Apud Vincentium Fiorinam) 1607. god. 80 str. 72. Knjiga otvorena na str. 10-11. Sign. R 5021 Privez 5 Znanstvena knjižnica "Juraj Habdelić" Zagreb
Ex libris: Residentiae Ragusinae Soc. Jesu Matematičku zbirku Variorum problematum collectio Getaldić je gotovo dovršio do rujna 1604. godine, u tisak ju je predao dotjeravši konačnu inačicu rukopisa do lipnja 1606. godine, a objelodanio ju je mletački tiskar Fiorina 1607. godine. Četvoricu autora tih problema Getaldić je izrijekom spomenuo u uvodu svoga djela: Regiomontanus, rimski isusovci matematičari Clavius i Grienberger i mladi Dubrovčanin Jakov Restić. U metodološkom pogledu to je Getaldićevo djelo iznimno vrijedno jer bilježi njegov prvi korak prema analitičkom rješavanju problema. Promotreno s metodološkoga stajališta, u Zbirci različitih problema Getaldić je rješavao tri skupine problema koje, međutim, nije grupirao po metodološkom pristupu, nego po tematici. Svaku skupinu geometrijskih zadataka rješavao je Getaldić na drukčiji način: prvu starogrčkom geometrijskom sintezom, drugu analitičko-sintetičkom geometrijskom metodom, a treću starogrčkom geometrijskom sintezom kojoj je pridodao consectarium, očigledno pod utjecajem ranog Vičteova djela Effectionum geometricarum canonica recensio, te numerički primjer. Promišljeno i namjerno odabrao je upravo te metode jer je istodobno u uvodu djela najavio da će »probleme koji se mogu riješiti algebarski (Algebrice)... obilato rastumačiti u knjizi de resolutione et compositione.« Nadnevak posvete matematičke zbirke »Viro illustrissimo Marino Gozzio, patritio Ragusino« glasi: »Ragusii 13. Kal. Iunij MDCVI.« Pretisak u: Marini Ghetaldi opera omnia, Ž. Dadić, (ur.), Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka JAZU, Zagreb, 1968, str. 101-172.
Hrvatski prijevod u: Marin Getaldić, Sabrana
djela I, Ž. Dadić (ur.), Institut za povijest prirodnih,
matematičkih i medicinskih nauka, Zagreb, 1972, str. 103-176.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
GETALDIĆEV AUTOGRAF U GALILEIEVOJ OSTAVŠTINI Prva inačica Getaldićevih restauracija dvaju Apolonijevih problema Dubrovnik, 1601-1606. god. Snimak autografa s crtežima Sign. Gal. 110, ff. 6r-8r.
Biblioteca Nazionale Centrale, Firenze
Dva Apolonijeva problema o nagibima (de inclinationibus)
rješavao je Getaldić u tri navrata. Prvu inačicu
poslao je Galileiu svakako prije svibnja 1606. godine, drugu,
u kojoj se ponovno služio sintetičkom metodom, objelodanio
je u svom djelu Apollonius redivivus 1607. godine, a treću,
u okviru Vičteove algebarske analize, uvrstio je u svoje
matematičko remek-djelo De resolutione et compositione
mathematica najkasnije u razdoblju neposredno prije svoje
smrti 1624. godine. Prva inačica, sačuvana unutar
Galileieve ostavštine u Firenzi, omogućuje nam upoznati
početni Getaldićev pristup, osobito ako se pomno
prouči drugi problem. U spisu koji je poslao Galileiu Getaldić
je proučavao samo tri slučaja dotičnoga problema,
a u djelu Apollonius redivivus obradio je pet slučajeva.
Razlika je bila i u načinu kako je rješavao pojedine
slučajeve. Ograničio se samo na konstrukciju, odnosno
na geometrijsku sintezu, premda se u traganju za rješenjem
već u tom razdoblju koristio i algebarskom analizom. Do
danas nije pronađena nikakva pisana potvrda da je Galilei
Getaldiću poslao svoje mišljenje o njegovim konstrukcijama.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Getaldićeve restauracije pet problema Apolonija Pergejskog o nagibima: četiri riješena i jedan otvoreni problem Venecija (Apud Bernardum Iuntam), 1607. god. 80 str. 6 + 23. Knjiga otvorena na naslovnici Sign. R II F-80-648, Sv. 1
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb Premda je 1604. godine Grienbergeru u pismu javio: »Preradio sam cijelo djelo De inclinationibus Apolonija Pergejskog i naslovit ću ga Apollonius redivivus«, Getaldić do svibnja 1606. godine nije dovršio taj spis kako ga je zamišljao. Potpuno je bio razradio četiri problema, a peti je formulirao i došao do rješenja, ali ne u razrađenu obliku, kad ga je Vijeće umoljenih (Consilium Rogatorum) 12. siječnja 1606. izabralo za poklisara harača, a 18. travnja za pratioca mu odredilo Jakova Bobaljevića. Dvojica dubrovačkih plemića Nikola Tudišević i Lukša Bunić svjetovali su Getaldiću da objavi djelo, pa makar i sadržavalo jedan otvoreni, neriješeni problem iz Apolonija. Getaldić je ipak na kraju djela pribilježio: »Pronašao sam rješenje.« Posvetu je potpisao 1. svibnja 1606. neposredno prije polaska u Carigrad. Nadnevak posvete »Illustrissimo, ac reverendissimo Cardinali Seraphino.« glasi: »Ragusij Kalend. Maij MDCVI.« Crkveno dopuštenje za tisak »1607. a' 18. Maggio Registrato«.
Getaldićeva restauracija izgubljenoga Apolonijeva
djela o nagibima naišla je na zapažen odjek širom
Europe. Baveći se restauracijama Apolonijevih problema Alexander
Anderson (1612), Pierre Herigon (1644), Samuel Horsley (1770)
i Reuben Barrow (1779) nisu mogli zaobići Getaldićevu
restauraciju. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Getaldićeva dopuna uz Vičteovu restauraciju Apolonijeva djela O dodirima Venecija (Apud Vincentium Fiorinam), 1607. god. 80 str. 18. Naslovnica Sign. R II F-80-648, Sv. 1 Privez 1
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb Susreti s Vičteom u Parizu 1600. godine potaknuli su Getaldića da se počne zanimati za restauracije Apolonijevih geometrijskih djela. Pošavši od odlomka u kojem je Papus opisao sadržaj Apolonijeva djela O dodirima, odlomka koji je poznavao u latinskom prijevodu Federica Comandina, Getaldić je uočio da je Vičte u svojoj restauraciji Apollonius Gallus (1600) Apolonijeva djela o dodirima obradio samo deset problema, dok ih je on na temelju prouke Papusova odlomka ustanovio šesnaest. Preostalih šest problema o tomu kako konstruirati kružnicu uz dane uvjete Getaldić je restaurirao u spisu Supplementum Apollonii Galli (Dopuna Apoloniju Galskom), dovršivši ga do svibnja 1606. Na samom kraju spisa Getaldić je uvrstio svoju restauraciju osmoga problema iz Vičteova djela Apollonius Gallus. Pri restauracijama Apolonijeve geometrije redovito se služio metodom geometrijske sinteze. U poslovima restauracije Apolonijeve geometrije dodirâ Getaldiću nije nedostajalo samosvijesti: »i tako Apolonije Galski neće bez Apolonija Hrvatskog oživjeti Apolonija Pergejskog koji je ležao ugasnuvši nepravdom vremena ili pokopan od barbara.« Nadnevak posvete »Viro illustrissimo Paulo Emilio Caesio.« glasi: »Ragusij Pridie Nonas Maij M DC VI.« Getaldićevu restauraciju Apolonijeve geometrije dodirâ preveo je na engleski John Lawson u djelu The two books of Apollonius Pergaeus concerning tangencies as have been restored by Franciscus Vieta and Marinus Ghetaldus (1764), a preuzeo ju je u svoje djelo Cursus mathematicus (1644) i Pierre Herigon. Nažalost, nijedan nije točno označio što u njihovim djelima pripada Getaldiću. Pretisak u: Marini Ghetaldi opera omnia, Ž. Dadić (ur.), Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka JAZU, Zagreb, 1968, str. 173-190.
Hrvatski prijevod u: Marin Getaldić, Sabrana
djela I, Ž. Dadić (ur.), Institut za povijest prirodnih,
matematičkih i medicinskih nauka, Zagreb, 1972, str. 177-197.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Dubrovnik, 20. veljače 1608. god. snimak pisma u Lit. 3. Original: Biblioteca Nazionale di Firenze, Sezione Palatina, Manoscritti Galileiani, (Parte VI, Tomo VII, Carte 88.), Firenca Sign. O8-3088
Historijski arhiv, Dubrovnik U ovom Getaldićevu pismu Galileiu, jednom od ukupno dva sačuvana, u malo je rečenica zbijeno mnogo informacija o uzajamnim odnosima dvojice znanstvenika. Pismo potvrđuje da se Getaldić susreo s Galileiem u Padovi 1600. godine i da mu je Galilei tom prilikom pokazao kako radi njegov »vojni šestar«. Godine 1607. razmijenili su svoja tiskana djela: Difesa ... contro alle calunnie ed imposture di Baldassar Capra i Apollonius redivivus. Getaldić je Galileiu priopćio da njegov pouzdani kanal za dobivanje svježih znanstvenih informacija pomalo presušuje: ugledni rimski starina, njemački isusovac matematičar Christoph Clavius već je onemoćao. Priznao mu je također da mu nedostaju susreti s matematičarima i tako očitovao svoje stajalište o stupnju (ne)razvijenosti znanstvene sredine u Dubrovniku početkom 17. stoljeća: »Io sono qui come sepolto« (Ovdje sam kao zakopan).
Getaldić je u Dubrovniku želio izgraditi
primjerak »vojnoga šestara« koji je Galilei konstruirao
1597. godine i zato je Galileia zamolio da mu pošalje »svoje«
djelo Usus et fabrica circini cujusdam proportionis. Tim
prijedlogom mogao je povrijediti Galileia jer djelo Usus et
fabrica cuiusdam circini proportionis nije napisao Galilei,
nego upravo Baldassare Capra i upravo je u tom djelu Capra plagirao
Galileievo usavršenje razmjernoga šestara kojemu je
prvu inačicu konstruirao Guidobaldo del Monte 1568. godine.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Marino Ghetaldi, »Ad P. Clavium.« Dubrovnik, 20. svibnja 1608. god. snimak pisma u Lit. 1. Sign. Cod. 530, f. 106r
Archivio di PU Gregoriana Pismo što ga je Getaldić uputio Claviusu 20. svibnja 1608. godine, dakle nakon povratka iz Carigrada u Dubrovnik, sadrži dragocjene obavijesti o Getaldićevim znanstvenim zaokupljenostima u tom razdoblju. U Carigradu je tragao za arapskim prijevodom Apolonijeva djela o čunjosječnicama, ali nije uspio pronaći rukopis iako je bio spreman dobro platiti. Po povratku u Dubrovnik izgradio je novo parabolično zrcalo kojim je mogao »na suncu rastaliti ne samo olovo, nego i srebro i sam čelik od kojega se prave zrcala« i Claviusa je uvjeravao da je njegovo novo zrcalo za upaljivanje bolje od onoga koje je bio uradio u Rimu. Zanimao se je li objavljena Claviusova Geometria practica i tako otkrio da je mnoga djela dobivao sa zakašnjenjem: prvo je izdanje Claviusova djela o praktičnoj geometriji objelodanjeno 1604. godine. Zanimao se također je li Christoph Grienberger okončao »svoje duboke račune«.
Kao i cijela znanstvena korespondencija s isusovcima
i rimskim profesorima matematike Claviusom i Grienbergerom, i
ovo pismo pokazuje da je Getaldić dobro procijenio koji
će kanal znanstvenih informacija biti najblagotvoriji za
njegov znanstveni rad. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Peti problem iz apolonijeva djela o nagibima: naknadna Getaldićeva restauracija sredstvima starogrčke geometrijske sinteze. Venecija (Apud Baretium Baretium), 1613. god. 80 Pp. 6 + 93, 15 tab. knjiga s raširenom tabelom između 6. i 7. str. Sign. R II F-80-648 Sv. 2
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb Peti problem Apolonijeva djela O nagibima, što ga je samo formulirao na kraju svoga restauratorskog prvijenca Apollonius redivivus (1607), Getaldić je sredstvima starogrčke geometrijske sinteze riješio u zasebnom djelu. »Sve je već bilo dovršeno i ispisano, a tiskari su očekivali samo djelo«, piše Getaldić u predgovoru »Čitatelju«, kad mu je George Strachan na proputovanju kroz Dubrovnik donio djelo Supllementum Apollonii redivivi (1612), koje je, potaknut Getaldićevom formulacijom problema iz 1607. godine, napisao Alexander Anderson. Proučivši Andersonovo rješenje, Getaldić je zaključio da je Anderson riješio peti problem posluživši se analitičkim umijećem (in arte Analytica), dok je njegov rukopis sadržavao restauraciju Apolonijeva petoga problema s pomoću matematičkih postupaka Apolonijeva vremena. Getaldićevo rješenje bilo je u metodološkom pogledu uzorna restauracija antičkoga problema: dvadeset lema, formulacija petoga problema, konstrukcija provedena u tri opsežna koraka. Nadnevak posvete »Sanctissimo D. N. Paulo V. Pontifici Maximo. Marinus Ghetaldus.« glasi: »Ragusae Kal. Aug. Anno tui Pontificatus nono.« Nadnevak predgovora »Ad lectorem.« glasi: »Ragusae, Kal. Aug. Anno M DC XIII.« Epigram na listu prije prve paginirane stranice: »Ad Virum Clarissimum / Marinum Ghetaldum / Pat. Ragusinum / ob Apollonium Redivivum / Epigramma.«, potpisan »Georgius Strachanus / Merniensis Scotus Ragusae.«
Peti problem Apolonijeva djela O nagibima
uskoro je dobio još dva rješenja: Anderson ga je iznovice
riješio u djelu Aitiologia (1615), a Getaldić
u duhu algebarske analize u četvrtoj knjizi svoga glavnog
djela De resolutione et compositione mathematica (1630).
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
PAUL GULDIN Rim, 24. veljače 1617. god. Paulus Guldin e Societate Jesu, »Pernobili ac clarissimo viro Domino Marino Ghetaldo« Sign. Vat. Lat. 6921 Biblioteca Apostolica Vaticana
Pismo proširuje splet odnosa između isusovaca profesora matematike i Getaldića, i to u kasnijem razdoblju Getaldićeva života, razdoblju o kojem postoje oskudni podaci. Ono je panegirik matematičaru Getaldiću. Paul Guldin, među isusovcima matematičarima jedan od najustrajnijih branitelja Galileia, osobito blizak s Getaldićevim korespondentom Grienbergerom, matematičar koji je u svom djelu Centrobaryca objavio teorem o obujmu tijela nastalog rotacijom lika, proglašava Getaldića oživljenim Apolonijem. Povod pismu je Guldinova zamolba da se Getaldić prihvati uređivanja Vičteovih sabranih djela prema zamisli isusovca Ziglera u isusovačkoj tiskari u Münchenu. Getaldić nije, ne zna se iz kojega razloga, prihvatio ovaj laskavi poziv.
Izravno se pozivajući na Getaldićevu
javnu najavu u uvodu matematičke zbirke Variorum problematum
collectio (1607), Guldin požuruje Getaldića da
objavi svoje djelo De resolutione i compositione. »Ravnaj
našim koracima na putu matematičke analize!«,
dodaje Guldin pogađajući narav Getaldićeva neizdanoga
djela. Dapače, Guldin moli Getaldića da mu svoje
glavno djelo pošalje u rukopisu (Quaedam meditationes geometricae
diversis temporibus a me Stephano Gradio factae). Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Dubrovnik, 15. studenoga 1625. god. Marino Ghetaldi, »Ad P.atrem Christophorum Grienberger« Snimak pisma iz Lit. 2. Sign. Cod. 534, ff. 16r-17v.
Archivio di PU Gregoriana (original) Nakon duge stanke u dopisivanju Getaldić je napisao pismo Christophu Grienbergeru, »posljednjem od starih prijatelja koji mu je ostao na životu« da bi mu izložio geometrijski problem primjenom kojega je moguće na dva načina odrediti promjer Zemlje. On glasi: »Ako je dana osnovica trokuta i pretičci kojima krakovi premašuju visinu trokuta, pronađi trokut.«
Grienbergeru je Getaldić najavio da će
na proljeće zajedno s dubrovačkim isusovcima Ignjatom
Tudiševićem i Marinom Gundulićem provesti mjerenja
»ako mi Bog da«. Nažalost, Getaldićeve se
nakane nisu ostvarile. Umro je u travnju 1626. Ipak, u glavnom
djelu De resolutione et compositione mathematica problem
koji je priopćio Grienbergeru bio je točno formuliran
i opširno razrađen. Ako i nije dospio provesti mjerenja,
Getaldić je uspio uvrstiti problem i njegova rješenja
u svoje glavno djelo, kako je i najavio Grienbergeru u ovom pismu.
Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
MARIN GETALDIĆ primjena algebarske analize na raznorodnoj građi Rim, 1630. god. (Opus posthumum) 40 str. 10 + 343. naslovnica Sign. R II 3 Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Ex libris: Residentiae Ragusinae Soc. Jesu Kr. realna
gimnazija u Dubrovniku - Učiteljska biblioteka br. 1020
Getaldić je svoje glavno matematičko djelo De resolutione et compositione mathematica (O matematičkom rastavu i sastavu) ostvario kao cjeloviti zbornik matematičke analize i sinteze u rješavanju raznih geometrijskih i, u manjoj mjeri, fizikalnih problema. Cilj algebarske analize, koju je provodio u Vičteovu duhu, bio je dvojak: da otkrije istinu dokazujući teoreme i istraži konstrukciju rješavajući probleme. U uvodu je jasno razlučio što može Algebra (Vičteova algebarska metoda) a što Antiquorum methodus (metoda antičkih matematičara) kao matematička metoda.
Opremljen takvim instrumentarijem Getaldić
je u prvoj i drugoj knjizi rješavao Vičteove i Euklidove
probleme, te probleme koje je geometrijskom sintezom bio riješio
u svojoj ranijoj matematičkoj zbirci Variorum problematum
collectio. U trećoj i četvrtoj knjizi rješavao
je probleme koji se svode na različite tipove kvadratne
jednadžbe. Najrazvedenija je struktura pete knjige. Četiri
klase problema kojima se Getaldić u njoj bavi na najpotpuniji
način zrcale Getaldićevu matematičku metodologiju:
fizikalni problemi, nemogući geometrijski problemi, neodređeni
geometrijski problemi i problemi koji ne ulaze u algebru. Upravo
je na tako raznorodnoj građi mogao dubrovački matematičar
iskušati i dokazati moć i domete svoje algebarske analize.
Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ metodološka inovacija Conspectus resolutionis et compositionis: matematička formalizacija analize i sinteze Rim (Ex Typographia Reverendae Camerae Apostolicae), 1630. god. 40 str. 10 + 343. »Index propositionum et problematum«, ff. a1r-a4v. Snimci Getaldićevih shema na str. 18, 21, 41, 71, 74. Sign. R II 3 Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Ex libris: Residentiae Ragusinae Soc. Jesu Kr. realna
gimnazija u Dubrovniku - Učiteljska biblioteka br. 1020
Da bi što zornije predočio svoj metodološki pristup pri rješavanju nekoga geometrijskog problema, Getaldić je uveo shemu »Pregled rastava i sastava« (Conspectus resolutionis et compositionis), koja se sastoji od dva stupca. U lijevom je stupcu, počevši od vrha prema dnu, prikazana u nekoliko koraka analiza dotičnoga geometrijskog problema, a u desnom stupcu, počevši od dna prema vrhu prikazana je sinteza istoga geometrijskog problema. Koraci su odvojeni vodoravnim crtama i njihov se smisao može uspoređivati po zapisu u oba stupca.
Getaldić je izradio Conspectus resolutionis
et compositionis samo za odabrane i jednostavnije probleme
iz prve i druge knjige svoga remek-djela. U cijelom djelu ima
samo sedam shema (na str. 18, 19, 21, 22, 41, 71 i 74). Očigledno
je Getaldiću bilo stalo da u prvi plan dođe metodološka
vrijednost same sheme. »Index propositionum et problematum«
na početku knjige nije, nažalost, sadržavao obavijesti
o ovoj Getaldićevoj metodološkoj novini. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ Dvije klase Getaldićevih problema u petoj knjizi njegova glavnog matematičkog djela: »nemogući« i »isprazni« problemi. Rim (Ex Typographia Reverendae Camerae Apostolicae), 1630. god. 40 str. 10 + 343 Snimak početne stranice poglavlja Quomodo Problemata impossibilia cognoscantur, str. 314. Snimak početne stranice poglavlja Quomodo Problemata vana, seu nugatoria cognoscantur, str. 323. Sign. R II 3 Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Ex libris: Residentiae Ragusinae Soc. Jesu Kr. realna
gimnazija u Dubrovniku - Učiteljska biblioteka br. 1020
Po metodološkom značenju u petoj se knjizi Getaldićeva glavnog djela izdvajaju dvije klase problema. Prvu klasu tvore »nemogući problemi« kao oni problemi za koje se upravo analizom pokazuje da vode do algebarske jednadžbe kojoj je rješenje nemoguće. Getaldić je obradio devet takvih problema i uvrstio ih u poglavlje pod naslovom »Kako se prepoznaju nemogući problemi?« (Quomodo Problemata impossibilia cognoscantur). Drugoj klasi pripadaju »isprazni« problemi, kako je nazvao probleme koji se mogu riješiti na beskonačno mnogo načina, ali ne na svaki način, a mi ih danas nazivamo neodređenim problemima. Pet takvih problema objedinjeni su u poglavlju pod naslovom »Kako se prepoznaju isprazni ili ništavni problemi?« (Quomodo Problemata vana, seu nugatoria cognoscantur).
Getaldić je oštro razlikovao te dvije
klase problema. On je svjesno i promišljeno iskušavao
moć algebarske metode u rješavanju elementarnih geometrijskih
problema. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
 |
MARIN GETALDIĆ Geometrijski problem u temelju Getaldićeve metode za određivanje promjera Zemlje Rim (Ex Typographia Reverendae Camerae Apostolicae), 1630. god. 40 str. 10 + 343. Crteži dvaju slučajeva geometrijskog problema, uvećani snimci, str. 264 i 282. »Ratio inveniendi diametrum terrae«, str. 290. Sign. R II 3 Znanstvena knjižnica Dubrovnik
Ex libris: Residentiae Ragusinae Soc. Jesu Kr. realna
gimnazija u Dubrovniku - Učiteljska biblioteka br. 1020
U četvrtoj knjizi koja se bavi »težim problemima« Getaldić je na posljednjem mjestu uvrstio geometrijski problem koji je smislio radi određivanja »opsega Zemlje«. Formulacija problema ista je kao u pismu Christophu Grienbergeru 15. studenoga 1625, ali je problem opširno razrađen na 36 stranica. Getaldića je smrt spriječila da dotjera baš sve pojedinosti u dokazu, pa se zato na nekoliko mjesta susreće primjedba priređivača »Ovdje nešto nedostaje.« (hic deest aliquid). Za oblikovani problem Getaldić razlikuje dva slučaja, a svaki od njih rješava na dva načina. Svi dokazni postupci imaju četverodijelni ustroj: resolutio, porisma, compositio, ratio inveniendi diametrum terrae. Završni dio dokaza sadrži dovoljno podataka kako je Getaldić zamišljao mjerenja, uključujući i polazne pretpostavke: Zemlja je kugla kojoj površinu određuje mirna površina mora.
Getaldićeva metoda za određivanje »opsega
Zemlje« odlikuje se elegancijom geometrijske konstrukcije,
ali i bitnim manjkom koji je mogao utjecati na točnost
mjerenja da ga je Getaldić stigao provesti u proljeće
1626. godine: nije uzeo u obzir terestričku aberaciju.
Lit.
I.M.
| ||||||||||||
|
NEPOZNATI SLIKAR Lik matematičara s objavljenim djelima na polici portret nakon 1607. ili oko 1635. ulje na platnu, 109 cm x 88 cm Sign. inv. br. 183/S
Dubrovački muzej
Portret prikazuje matematičara i vlastelina
Marina Getaldića u stojećem položaju uz njegov
radni stol. Na stolu se nalaze armilarna sfera i šestar te
list papira na kojemu je prikazan problem trisekcije kuta. Desno
od figure u pozadini obješena je na zid dvoredna polica s
Getaldićevim objavljenim djelima. Raspored knjiga na toj
polici izgleda ovako:
Izgled police nameće povjesničaru znanosti
nekoliko pitanja. Je li portret nastao 1607. godine kad su, uz
jednu, i to dvojbenu iznimku, na polici nacrtana samo djela objavljena
do te godine? Je li naslov glavnog matematičkog djela Marina
Getaldića naknadno upisan na treću knjigu u gornjem
redu police kad je, što je također indikativno, pogrešno
označena godina njegova izdanja? Zašto je izostavljeno
treće Getaldićevo djelo iz 1607. godine, kao i Getaldićeva
restauracija iz 1613. godine? Je li na polici prikazano sedam
knjiga zato što je Getaldić napisao upravo toliko djela
i zašto su dva hrpta ostala bez naslova? Ta pitanja upućuju
na dvije pretpostavke glede datacije platna. Prema prvoj, vjerojatnijoj,
portret je mogao nastati 1607. ili koju godinu nakon toga, a prema
drugoj mogao je nastati 1635. kad je upravo ta godina, umjesto
ispravne 1630. godine, označena na polici kao godina izdanja
posthumnog Getaldićeva djela, ali tada je morao nastati
prema nekom predlošku, jer je Getaldić umro 1626. godine.
Slika je restaurirana u Zavodu za restauriranje umjetnina u Zagrebu
1993. godine Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
Notarski zapis o Marinu Getaldiću kao jamcu za vjerodostojnost triju potpisa na londonskoj oporuci Nikole Marinova Gučetića: Testamentum Ser Nicolai Marini de Goze defuncti Londini 28. veljače 1601. god. dokument u: Testamenta Notariae 51 (1599-1602) Snimak uvodne bilješke dubrovačkoga notara prije prijepisa oporuke f. 106v. Postoje dva različita zapisa Getaldićeva prezimena na latinskom jeziku u istoj notarskoj ispravi: per depositiones Ser Marini Matthei de Ghetaldis i per depositione eiusdem Ser Marini Ghetaldi.
Historijski arhiv Dubrovnik Prema uvodnoj bilješci dubrovačkoga notara, koja prethodi prijepisu oporuke Nikole Marinova Gučetića u knjizi Testamenta Notariae, dvojica svjedoka Marin Matov Getaldić i Trajan Boglinni pred konzulima su i pod prisegom izjavili da su potpisi na prijepisu oporuke vjerodostojni. Sam prijepis izradio je 7. svibnja 1597. u Londonu javni notar Paul Typoots, koji je izričito zabilježio da se prijepis slaže s izvornikom, a svojim su potpisima Typootsov prijepis ovjerili Giovanni Francesco Soprani i Francesco Rizzo. Tom je činu pribivao i Getaldić. Sastavljanje ovjerovljena prijepisa oporuke bogatoga Dubrovčanina mogao je biti i jedan od posljednjih Getaldićevih poslova koje je obavio za dvogodišnjega boravka u Londonu, kamo je i krenuo radi izvršenja Gučetićeve oporuke kao pratilac Marina Gučetića, pokojnikova nećaka.
Dokument, dakle, utvrđuje dva važna datuma
za Getaldićevu intelektualnu biografiju: datum nakon kojeg
je krenuo iz Londona i datum prije kojega se vratio u Dubrovnik.
Između tih datuma zbili su se Getaldićevi znanstveno
plodni boravci u Antwerpenu, Parizu i Padovi. Šestogodišnje
razdoblje Getaldićeva putovanja po Europi time se utvrđuje
kao razdoblje 1595-1601. Lit.
I.M.
| |||||||||||||
|
MARIN GETALDIĆ OBNOVITELJ TVRĐAVE POZVIZD PONAD STONA Odluka Vijeća umoljenih kojom je Getaldić izabran da započne obnovu tvrđave Pozvizd Dubrovnik, 13. siječnja 1604. godine Snimak odluke Vijeća umoljenih, iz Acta Consilii Rogatorum 79 (1603-1605), ff. 57v-58v. ili Lit. 2. Snimak tvrđave Pozvizd povrh Stona
Historijski arhiv Dubrovnik (odluka); Institut za
povijest umjetnosti, Zagreb (tvrđava)
Prema modelu za popravak i obnovu tvrđave Pozvizd,
koji je Vijeće umoljenih odobrilo 1603. godine, isto je
Vijeće 13. siječnja 1604. donijelo niz odluka o početku
obnove tvrđave iznad Stona kao strateškom interesu Republike.
Svi su drugi javni radovi obustavljeni osim gradnje Revelina i
rada peći ciglane u Kuparima, svi su zidari upućeni
na obnovu Pozvizda. Getaldić je za voditelja obnove izabran
na temelju glasovanja u kojem je 22 glasova bilo za, 12 protiv
i 1 uzdržan. Nakon dva mjeseca, 3. ožujka 1603. Vijeće
umoljenih imenovalo je Getaldića jednim od dvojice kapetana
u Stonu. Kako vijećnici nisu imenovali novoga plemića
za voditelja obnove Pozvizda, Getaldić je i u novoj službi
bio zadužen za obnovu tvrđave. Lit.
I.M. | |||||||||||||
