|
Marijana Buljan-Klarić
| |
| Multimedijski obrađen velikan Frane Petrić, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
 |
POPIS |
FRANE PETRIĆ, Basel, 1581. god., Nacionalna i svučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, LA CITTŔ FELICE, Padova, 1551. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, DISCUSSIONUM PERIPATETICARUM TOMI IV, Basel, 1581. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, DELLA NUOVA GEOMETRIA, Ferrara, 1587. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, PANAUGIA, Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, PANARCHIA, Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, PAMPSYCHIA, Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb FRANE PETRIĆ, PANCOSMIA, Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb
FRANE PETRIĆ, NOVA DE UNIVERSIS PHILOSOPHIA,
Ferrara, 1591. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
Basel, 1581. god. portret papir, slika uzeta iz djela Discussionum peripeteticarum Sign. R II F-2-3
Nacionalna i svučilišna biblioteka, Zagreb
Frane Petrić (Cres, 1529. - Rim, 1597) jedan
je od najvećih hrvatskih znanstvenika, renesansni filozof,
polihistor, erudit i posljednji veliki predstavnik neoplatonističke
škole u Italiji. Školovao se u Veneciji (1542-1544),
zatim u Ingolstadtu (1545-1546.) pod patronatstvom svog rođaka
Matije Vlačića, a u Padovi studira medicinu i filozofiju
(1547-1554). Na Cipru je od 1561. do 1568, gdje osim raznih drugih
poslova prepisuje i prikuplja dragocjenu zbirku grčkih
kodeksa, koju će kasnije, zapavši u financijske poteškoće,
prodati kraljevskoj biblioteci Filipa II. u Escorialu (Španjolska).
Posredovanjem filozofa A. Montecatina, godine 1577. Petrić
dobiva katedru za Platonovu filozofiju na Sveučilištu
u Ferrari. Nastupa za Petrića najplodnije razdoblje, u kojem
je osim svog glavnog djela Nova de universis philosophia
objavio i veliki broj drugih radova. Tiskajući djelo Parere
in difesa di Ariosto (Ferrara, 1585), u obranu Ludovicu Ariostu,
dolazi u sukob s njegovim suparnikom, dvorskim pjesnikom Torquatom
Tassom. Postigavši veliki ugled, Petrić postaje članom
više talijanskih akademija. Na poziv bivših kolega s
Padovanskog sveučilišta, Nicole Sfrondatija, tadašnjeg
pape Grgura XIV (1590-1591.) i Ippolita Aldobrandinija, tada kardinala,
a kasnije pape Klementa VIII (1592-1605.), Petrić preuzima
1592. katedru za Platonovu filozofiju na uglednom rimskom sveučilištu
Sapienza. Nedugo zatim njegova knjiga Nova de universis philosophia
dospijeva na Indeks zabranjenih knjiga, a Petrić se povlači
iz javnog života. Godine 1596. primljen je za člana
hrvatske bratovštine sv. Jeronima u rimu. Umro je 7. veljače
1597, a pokopan je u rimskoj Crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata
Tassa. Lit.
M.B.K.
|
 |
Padova, 1551. god. nslovnica djela papir Sign. R II F-16-36
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
U djelu La cittŕ felice (Sretan grad)
raspravlja se o mogućnostima postizanja kvalitete življenja
u savršenoj ljudskoj zajednici. Da pridonese intelektualnom,
moralnom i fizičkom usavršavanju čovjeka, Petrić
daje upute o izgradnji grada, geografske, klimatsko-topografske,
strateške, ekonomske i urbanističke, te obrađuje
pitanja oblika vladavina, zakonodavstva, sredstava uspostave i
održavanja mira, problem demografije, ekologije, zdravstva
i higijene, odnosa crkve i države i mnoga druga. Po svojoj
posebnosti i bogatstvu značenja ističe se Petrićevo
djelo u nizu radova srodne tematike, nastalih u 16. stoljeću,
pa se može svrstati u red najznačajnijih djela (citiranih
u hrvatskom prijevodu) zajedno s Utopijom Th. Morusa, Gradom
sunca T. Campanelle, O principu A. Niphusa i O vladanju
F. Sansovina. Lit.
M.B.K.
|
|
FRANE PETRIĆ Basel, 1581. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-2-3
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Discussionum peripateticarum tomi IV (Četiri
sveska peripatetičkih rasprava) kritika je Aristotelove
filozofije, u kojem se Petrić između ostalog bavi pitanjem
što je matematika i rješava problem položaja matematike
u općoj klasifikaciji znanosti i filozofije. Vezu matematike
s realnim svijetom, jedno od ključnih pitanja u svakom
filozofskom sustavu. Petrić nije nigdje eksplicitno razradio,
ali se ona može interpretirati na temelju drugih njegovih
izlaganja, na primjer iz rasprave o brojevima u djelu Discussionum
peripateticarum. Prema Petriću prostor je jedno od načela
koja proizvode realni svijet, pa tako matematika kojoj je prostor
predmet također sudjeluje u realnom svijetu ako se taj prostor
poveže s fluorom, svjetlošću i toplinom. Matematika
tako određuje zakonitosti realnog svijeta, što je zastupao
i Platon, ali je veza matematike s realnim svijetom mnogo argumentiranija
u Petrićevoj prirodnoj filozofiji nego u Platonovoj. Lit.
Ž.D. i M.B.K.
| |
 |
FRANE PETRIĆ Ferrara, 1587. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-8-201
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
U skladu sa svojom matematičkom filozofijom
Petrić u djelu Della nuova geometria (O novoj geometriji)
stvara geometrijski sustav u kojem je prostor fundamentalni pojam.
Od prostora kao nedefiniranog pojma, nezavisne egzistencije, Petrić
izvodi geometrijske pojmove i njihove definicije. Usprkos tome
što u ovom djelu nije uspio izgraditi aksiomatsku deduktivnu
geometriju u kojoj bi bili dokazivani geometrijski poučci
na način kao kod Euklida, vrlo je važnat Petrićeva
geometrija. U njoj pronalazimo prve nedefinirane geometrijske
pojmove, potrebne u izgradnji logičkog sustava, što
se kod Euklida tek može naslućivati, a matematička
filozofija na kojoj se djelo temelji utjecala je na najveće
znanstvenike Petrićeva doba i kasnijih razdoblja. Lit.
Ž.D. i M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija Panaugia (naslovna stranica i stranica 16, sa crtežom Sunca, Venere i Merkura) Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Djelo Frane Petrića Nova de universis philosophia
(Nova sveopća filozofija) strukturirano je u četiri
posebne tematske cjeline. S obzirom na sadržaj koji je u
njima obrađen, autor im je dao grčke naslove: Panaugia
(svesvjetlost), Panarchia (svepočelo), Pampsychia
(sveduša), Pancosmia (svesvjet). U prvoj cjelini nazvanoj
Panaugia, sastavljenoj od deset poglavlja (tzv. knjiga),
Petrić izlaže svoju metafiziku svjetla, raspravljajući
o pojmovima svjetla i svjetlosti, zrakama, prozirnom i mračnom,
o zračnoj svjetlosti, te nebeskom i nadnebeskom svjetlu
i svjetlosti, i na kraju o izvoru i ocu svjetlosti. Svoju teoriju
Petrić gradi nasuprot Aristotelovoj, a u tezama Platona,
Plotina, Parmednida, Filona, Zoroastra i Trismegistosa pronalazi
potvrdu svojih izvornih razmišljanja. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Panarchia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Panarchia (Svepočelo)
je druga po redu tematska cjelina Petrićeve Nova de universis
philopophia (Nove sveopće filozofije), u kojoj razrađuje
učenje o svepočelu, tj. ideju prasvjetla kao jedinstvenog
pranačela sveukupne zbilje i njenog mnoštva. Raspravlja
o svim počelima svega postojećeg i kritički
se osvrće na Aristotelovo učenje, a kao ispravne
navodi teze Platona, Parmenida i Anaksagore. U Panarchiji
Petrić donosi svoj sustav hijerarhije svih bića, koja
izviru iz jednog prapočela: jedinstvo, bit, život,
inteligencija, duša, priroda, kvaliteta, oblik i tijelo.
Prva četiri bića predstavljaju ona nerazoriva i netjelesna,
a posljednja četiri preko duše kao vječnog
i jedinog pokretača predstavljaju razvojna i tjelesna bića.
Na temelju svoje hijerarhije Petrić izvodi teze o prapočelu
i dokazuje njegovo jedinstvo. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Pampsychia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Pampsychia (Sveduša)
je treća tematska cjelina Petrićeve Nova de universis
philosophia (Nove sveopće filozofije), u kojoj razrađuje
učenje o praduši i sveduši, tj. obrazlaže
teoriju o univerzalnoj duši svijeta. Petrić raspravlja
o dušama svijeta, nebesa, sfera, zvijezda, pratvari, ljudi,
životinja, biljka i svega ostalog. Po Petriću priroda
je odraz Božanskog prasjaja, ali kako on dijeli tjelesno
od duhovnog, koji ne mogu imati međusobnog dodira, potreban
je posredni agens koji osigurava vezu tih dvaju područja.
To je svjetlo i toplina s jedne strane i duša s druge. Oni
sudjeluju u duhovnom načelu, ali mogu se udružiti
s tvari i tako joj omogućiti aktivnost. Iskonski Božanski
prasjaj poprima materijalni oblik u svjetlosti i toplini Sunca
i zvijezda i to je glavni pokretač u prirodi. Lit.
M.B.K.
|
 |
Ferrara, 1591. god. papir, fotokopija naslova poglavlja Pancosmia Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Pancosmia (Svesvijet)
je posljednja i najveća cjelina Petrićeve Nova
de universis philosophia (Nove sveopće filozofije).
U 32 poglavlja, koliko sadrži ova cjelina, u okvirima vlastitoga
prirodnofilozofskog sustava, utemeljenog na Platonovoj teoriji,
te uvažavajući postignuća svojih suvremenika
Nikole Kuzanskog, Bernadina Telezija, Nikole Kopernika, Tycha
Brachea i drugih, Petrić obrađuje veliki broj tema i
temeljnih problema s područja matematike, fizike, astronomije,
prirodne filozofije, oceanografije i meteorologije. Razmišlja
o počelu i ustrojstvu tjelesnog svijeta. Važno je
naglasiti da su mnogobrojne Petrićeve ideje i gledišta
iznesena u ovom djelu našla odraza i u djelima drugih istaknutih
znanstvenika kao što su: G. Bruno, Th. Campanella, R. Descartes,
G. Galilei, P. Gassendi, J. Kepler, J.A. Komensky, G.W. Leibniz,
I. Newton. Lit.
M.B.K.
|
|
FRANE PETRIĆ Ferrara, 1591. god. naslovnica djela papir Sign. R II F-4-43
Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
Zagreb
Najznačajnije djelo Frane Petrića, Nova
de universis philosophia (Nova sveopća filozofija) sinteza
je duha svog vremena, obilježenog neoplatonizmom, koji je
tijekom 16. stoljeća mijenjao peripatetička i uvodio
posve nova gledišta, koja su pomalo stvarala novu prirodoznanstvenu
i prirodnofilozofsku sliku svijeta. Pišući u duhu neoplatonističke
renesansne filozofije Petrić uspijeva istovremeno biti izvoran,
preobražavajući preuzete ideje u novi teorijski oblik
i dajući im značenje u skladu s vremenom u kojem
je stvarao. U tom smislu Petrić izvornošću i
iznimnim poznavanjem ukupne dotadašnje filozofije nadvisuje
svoje suvremenike, a njegovo djelo nosi smjernice daljnjeg kretanja
znanosti prema novovjekim strujama. Prvo izdanje ovog djela izašlo
je u Ferrari (1591), a drugo je izdanje tiskano u Veneciji (1593).
Lit.
M.B.K. | |