Vladimir Muljević (1913.-2007.)

"Za vrijeme svog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama na zvjezdarnici "Yerkes" Sveučilišta u Chicagu susreo sam se više puta s nekdašnjim kolegom na Tehničkom fakultetu u Zagrebu arhitektom Stjepanom Demetrom. On mi je početkom ljeta 1960. kazao da je u vezi s našim velikim kiparom Ivanom Meštrovićem i da ga je on pozvao da ga jedne nedjelje poslijepodne posjeti u South Bendu, gdje je on radio na Sveučilištu Notre Dame od 1955. godine, pozvavši i mene. Razveselio sam se tome jer su mi duboko u sjećanju bile lijepe slike Indijanaca, koje su krasile naše čitanke u pučkoj školi dok sam bio još dječak mlađi od 10 godina. No i prije toga poziva obišao sam u Chicagu te spomenike, pa sam bio sretan što sam pozvan k našem slavnom kiparu u njegov dom.

Kolega Demeter se dogovorio s Meštrovićem i mi smo početkom ljeta jedne nedjelje poslijepodne došli k našem velikom kiparu. Razgovarali smo s njim u njegovu ugodnom domu, a kako sam, za razliku od Demetra, bio prvi put kod njega, pozvao me da odemo u njegov paviljon gdje je radio. To mi je dalo priliku da podrobno razgledam njegove najnovije radove i da se ujedno upoznam s mnogim pojedinostima iz njegova života.

Kako sam još u Zagrebu u Institutu "Ruđer Bošković" vidio njegov kip Nikole Tesle, Meštrović mi je ispričao kako se s tim glasovitim izumiteljem sreo u Italiji za vrijeme Prvoga svjetskog rata i kako su bili prijatelji. Ja sam mu zatim rekao da sam vidio skulpturu Tesle u Zagrebu, a on mi je odmah nadovezao da je u vezi s tom skulpturom zanimljiva zgoda u vezi s Teslinim nećakom Savom Kosanovićem. Naime, u Beogradu su nakon Drugoga svjetskog rata željeli postaviti Teslin spomenik pa je Kosanović za boravka u Sjedinjenim Američkim Državama posjetio Meštrovića i zamolio ga da pristane da se u Beogradu postavi njegov spomenik Tesli. Na tu zamolbu Meštrović mu je odgovorio da on to ne može učiniti i to obrazložio ovim riječima: "Gospodine Kosanoviću, vi znate da smo Tesla i ja još od Prvoga svjetskog rata bili prijatelji." Nato je Kosanović odmah odgovorio: "Znam, znam, i zato sam vas sada to zamolio." "Eto vidite, gospodine Kosanoviću, kako bih ja to učinio svom prijatelju Tesli da se mrtav postavi u Beogradu, kamo on ni živ više nije htio doći." On je naime prije Prvoga svjetskoga rata posjetio Budmipeštu i u Hrvatsku se vratio preko Beograda. Međutim susret s Beograđanima ga je razočarao i vrlo je brzo otputova iz toga grada. Meštrović mi je nastavio: "Meni je sam Tesla rekao: "Moja noga u taj grad više kročiti neće!", pa stoga mislim, da se moj kip ne može tamo postaviti. Kosanović mi je na to odgovorio da me shvaća i razumije, ali da on to do sada nije zano, pa se oprostio od mene i otišao."