Od crkve je ostalo samo zgarište, a svi fratri su otišli u podrum. Provincijal je bio ranjen i imao krvavi povez oko glave. Upitao sam ga "Gdje je Ranjeni Krist". Pogledao me začuđeno, nisam se niti predstavio. "Nema ničega, sve je izgorilo" odgovorio je. "Nije, idem po Ranjenog Krista" rekao sam i otišao u izgorenu crkvu. Svuda uokolo se dizao dim. Sve je još bilo užareno i isijavalo toplinu, i stakla su se topila.

S desne strane u jednoj od kapelica ležao je Krist Velikog Petka napravljen u drvu. Bio je spaljen i potpuno crn, činio se pokriven plikovima ali nijedan dio mu nije nedostajao, bio je upravo lijep. Uz njega je bio i Sveti Ante. Prišao sam Ranjenom Kristu i podigao ga što sam nježnije znao i mogao. S unutrašnje strane drvo je bilo netaknuto. U toj crkvi pogođenoj s bezbroj granata, gdje je vatra pokazala da sve može goriti, i čelik i staklo, Krist od drva je otrpio opekline po cijelom tijelu, ali ni djelić nije bio uništen, a iznutra je ostao netaknut. Tik uz njega vjerno je ostao i opstao Sveti Ante od istog drveta i iste veličine, no njemu je vatra nanijela veliku štetu. Čovjek ne može izdržati isto što i Krist, ali i čovjek može opstati i izdržati najviše ako slijedi Krista.