II. OBRANA
Osjetio sam i slabost i snagu čovjeka. Strašno je bilo tjeranje ljudi iz
njihovih domova i čudesna spremnost tih ljudi da brane svoj Dom. Skupljao sam kamenje,
govorio o ratu protiv tri križa (Crkve, Bolnice i Groba), ali Ranjenog Krista još nisam
bio svjestan, makar je bio svuda okolo. U Slavoniji sam postao svjestan da sam čovjek
nije dovoljan u obrani od zla, ali i da čovjek jest slobodan da se suprotstavi svakom zlu
i da se ne mora bojati zlih ljudi ma koliko se oni činili jakim. Godinu dana kasnije,
nakon Dubrov-nika, Bosanske Posavine, Srednje Bosne, Hercegovine i Mostara, pa i Istre i
Italije, kada sam postao svjestan sve patnje i prošao cijelu Hrvatsku ponovno sam u
Osijeku susreo Ranjenog Krista. Stajao je na glavnom trgu, pred crkvom sv. Petra i Pavla,
činio se sitan na Križu ali oslobođenih ruku, koje je uzdigao put neba, obraćao se
ljudima blagosivljući progonjene i prognane i spajao ih s nebom. Tada je već njegova
moć za mene bila takva, da me je oslobađao straha od zla. Više se nisam bojao nikog - osim Boga. |
Pred crkvom sv. Petra i Pavla