II. OBRANA

Osjetio sam i slabost i snagu čovjeka. Strašno je bilo tjeranje ljudi iz njihovih domova i čudesna spremnost tih ljudi da brane svoj Dom. Skupljao sam kamenje, govorio o ratu protiv tri križa (Crkve, Bolnice i Groba), ali Ranjenog Krista još nisam bio svjestan, makar je bio svuda okolo. U Slavoniji sam postao svjestan da sam čovjek nije dovoljan u obrani od zla, ali i da čovjek jest slobodan da se suprotstavi svakom zlu i da se ne mora bojati zlih ljudi ma koliko se oni činili jakim. Godinu dana kasnije, nakon Dubrov-nika, Bosanske Posavine, Srednje Bosne, Hercegovine i Mostara, pa i Istre i Italije, kada sam postao svjestan sve patnje i prošao cijelu Hrvatsku ponovno sam u Osijeku susreo Ranjenog Krista. Stajao je na glavnom trgu, pred crkvom sv. Petra i Pavla, činio se sitan na Križu ali oslobođenih ruku, koje je uzdigao put neba, obraćao se ljudima blagosivljući progonjene i prognane i spajao ih s nebom. Tada je već njegova moć za mene bila takva, da me je oslobađao straha od zla.

Više se nisam bojao nikog - osim Boga.

Pred crkvom sv. Petra i Pavla


Back