XIV. DOM

Prije pedeset godina u Garevcu nisu smjeli obilježiti grobove ubijenih. Nekoliko mjeseci 1992 g. smjeli su poštivati svoje mrtve. Tada su mi se činili gotovo radosni, unatoč stalnom pucanju.

Na Plehanu sam prvi puta sreo fra Andriju Zirduma. Taj stoljetni samostan potpuno je razoren u lipnju 1992. Bolnicu nisu imali, pa su je osnovali u samostanu u Tolisi. I u Posavini se rušilo sva tri križa već desetljećima. Ipak, Hrvati Bosanske Posavine nikad nisu prestali graditi Dom. Tjerani su, i odlazili su u Hrvatsku, Njemačku, Kanadu i cijeli svijet, a uvijek su i dalje u Posavini gradili Dom. Svaka kuća je imala vrt s cvijećem. Činilo se da znaju da će im Dom ponovno rušiti a da će ga oni opet sagraditi.

Kardinal Puljić pozvao je na misu u Derventu i na Plehan. Poveo sam fra Andriju Zirduma i predsjednika Crvenog križa Slavonskog Broda. Nisu nas pustili na Plehan. Skupina od sedam Srba gađala nas je kamenjem. Prišao sam im i upitao ih: "Zašto me gađate kamenjem?" Četvorici je poginuo sin, a nijedan nije znao gdje će sutra živjeti. Bože oprosti im, ne znaju što čine!

Na povratku u okupiranom hrvatskom selu kod Svilaja sam ugledao kapelicu. Zaustavio sam i našao Krista s otrgnutom glavom i veliki drveni kip Svetog Ante s Malim Isusom. Obojici je bila odrezana glava. Bio je to prvi Mali Isus nakon Osijeka i prvi Sveti Ante nakon Mostara. Svi troje i Ranjeni Krist i Sveti Ante i Mali Isus izdržali su i ostali - obnovit će se i Hrvatski Dom u Bosanskoj Posavini.

Izdržati i obnoviti


Back