Svi su bili dobro raspoloženi. Ove ljude, srušene kuće Vukovara i Bogdanovaca i svugdje prisutni tragovi granata, nisu čudili, bili su dio njih. Ponegdje bi i Mladi Jastreb i "dr" Anđelić zastali i sjetili se kad je tu bila kuća, kad se čuo smijeh i riječi nekog od sada mrtvih branitelja i drugih ljudi. Od kuće je ostala ruševina, a ljudi još nemaju ni grob. Moramo pokopati ljude prije nego što obnovimo kuće. Treba podići sva tri križa - na crkvi, bolnici i grobu. Svi smo to osjećali, a nitko nije govorio.

U Tovarniku sam ugledao crkvu. Mladi Jastreb je rekao "Idemo u crkvu. Doktor uvijek traži Ranjenog Krista". Ovo je bilo prviput da sam ušao u crkvu s dragovoljcima koji su se vraćali kući. Tek što sam ušao ugledao sam Kristovu Ruku. Drugiput je Krist pružio ruku u Podunavlju, ovaj puta braniteljima Vukovara, kao da ih je želio pozdraviti, pružiti im ruku i pozvati ih da kao što su branili Vukovar i Hrvatsku sada zajedno ostvare Povratak.