Mi, dolje potpisani, pripadnici bunjevačkog roda,

polazeći od činjenice da Bunjevci žive na širokome prostoru koji obuhvaćaju dijelove Hrvatske (Dalmacija, Dalmatinska zagora, Primorje, Gorski kotar, Lika), Bosne i Hercegovine (zapadna Hercegovina, zapadna i srednja Bosna), Mađarske (sjeverozapadna Bačka i Budimpešta s okolicom) i Srbije (sjeverna Bačka);

podsjećajući da su se sa širega područja Dalmacije i zapadne Hercegovine Bunjevci doseljavali tijekom XVII. stoljeća na teritorij između Dunava i Tise, a osobito na područje Subotice, Sombora, Baje, Segedina i Budima, na kojemu su, kao i Hrvati u drugim krajevima, sebe nazivali Dalmatincima i Ilirima, a da su se u Austro-Ugarskoj Monarhiji u borbi za očuvanje narodnih prava namjesto etničkog imena Hrvati koristili subetničkim imenom Bunjevci;

imajući u vidu da je novoštokavski ikavski dijalekt, kojima govore Bunjevci, najrašireniji hrvatski dijalekt i da se njime govori u Dalmaciji, Primorju, Lici, zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni te u vojvođanskom i mađarskom dijelu Bačke, s čime su se slagali i mnogi ugledni srpski lingvisti, poput Pavla Ivića (Enciklopedija Jugoslavije, knjiga 6, 2. izdanje 1990. god. strana 70.);

naglašavajući da na tom dijalektu od XVIII. stoljeća na prostoru koji su naseljavali Hrvati nastaje bogata književnost (Andrija Kačić Miošić u Dalmaciji, Matija Antun Relković u Slavoniji, Emerik Pavić u Budimu) i da je otada upravo štokavska ikavica u temelju općehrvatskoga književnog jezika sve do ilirskog pokreta; da je na štokaskoj ikavici u Budimu zahvaljujući Grguru Čevapoviću 1832. objavljen i prvi cjeloviti hrvatski prijevod Biblije autora Matije Petra Katančića; da se za hrvatski književni jezik utemeljen na štokavskoj ikavici zauzimala Zadarska filološka škola i nakon pobjede jezične koncepcije iliraca; da je književnost bačkih Bunjevaca od svojih početaka integralni dio hrvatske književnosti i da je njezin jezik po svemu (grafiji, pravopisu, leksiku, morfološkim i sintaktičkim obilježjima te najfrekventnijim načinima stilizacije) hrvatski,

sukladno mađunarodnim ugovorima i drugim dokumentima o zaštiti manjina, posebice:

- Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe, osobito njezinu članku 5., kojime su vlasti Srbije i Crne Gore preuzele obavezu da će "unapređivati uvjete potrebne za održanje i razvijanje kulture pripadnika nacionalnih manjina i očuvanje bitnih elemenata njihova identiteta: vjere, jezika i kulturnog naslijeđa" te da će se "suzdržati od politike i prakse asimilacije pripadnika nacionalnih manjina protivno njihovoj volji i da će ih zaštiti od svake akcije kojoj je cilj takva asimilacija"

- potpisanom Sporazumu između Republike Hrvatske i Srbije i Crne gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, kojima su se Srbija i Crna Gora obvezale osigurati pripadnicima hrvatske manine "pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihova nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta" (članak 1.) i da će hrvatskoj manjini "osigurati ... pravo zaštite od sveke djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njezin opstanak" (članak 2.);

sukladno najvišim aktima u Srbiji i Crnoj Gori, a posebice:

- Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, u kojoj je člankom 50. "zabranjena nasilna asimilacija pripadnika nacionalnih manjina", čime se država obvezala "zaštititi pripadnike nacionalnih manjina od svake akcije usmjerene k takvoj asimilaciji", a u članku 52. utvrđeno je pravo pripadnika nacionalnih manjina "na izražavanje, čuvanje, njegovanje i razvijanje nacionalne i etničke, kulturne i vjerske posebnosti";

- Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji u stavku 3. članka 5. "zabranjuje svaku radnju i mjeru nasilne asimilacije pripadnika nacionalnih manjina";

uvjereni da vrijeme srpsko-hrvatskih sukoba pripada prošlosti i da će matične države tih dvaju naroda postati dijelom Europske unije, u kojoj prava nacionalnih manjina i njihova zaštita čine ona politička načela koja su ugrađena u temelje ove zajednice;

smatrajuči da su hrvatska manjina u Srbiji i Crnoj Gori te srpska i crnogorska manjina u Hrvatskoj integralni deo domicilnih društava i država, koji obogaćuju materijalnu i duhovnu kulturu kako domicilnih tako i matičnih zemalja, i da zaštita hrvatske manjine u Srbiji pridonosi ne samo političkoj i društvenoj stabilnosti Srbije nego i razvitku dobrosusjedskih odnosa između Hrvatske i Srbije i Crne Gore;

posebno istićući da se pripadnost Bunjevaca cjelini hrvatskog naroda danas osporava jedino u Srbiji, u kojoj su bivše vlasti, čijim se protagonistima danas sudi u Haagu za najteže oblike kršenja ljudskih prava, ovu praksu pokrenule početkom 1990-tih godina tako što su politički, materijalno i kulturno podupirale diobu među domicilnim stanovništvom hrvatskoga podrijekla otvoreno podupirući onu skupinu koja je iz straha, neznanja, materijalnoga ili političkoga probitka negirala pripadnost hrvatskome narodu, pri čemu su najprominentniji među njima bili i među Miloševićevim ministrima za ljudska prava;

vjerujuči da su takve aktivnosti prestale nakon listopadskih promjena 2000. u Srbiji, kada je napokon priznato postojanje hrvatske nacionalne zajednice, nakon čega je ona počela prakticirati svoja manjinska prava, što je pratilo i smanjivanje državne potpore podjeli hrvatskoga nacionalnoga bića u Srbiji i Crnoj Gori radi njegove lakše asimilacije;

izražavajući nezadovoljstvo što se praksa podjele hrvatskoga naroda na sjeveru Bačke od 2004. godine opetovano provodi na različite načine uz jasnu potporu državnih tijela, za što posljednji primjer – najavljeno uvođenje "bunjevačkog" jezika u škole i priprema "bunjevačke" gramatike i pravopisa pruža najjasnije dokaze o krajnjim ciljevima takve politike;

najoštrije osuđujemo

sve čimbenike koji ikavski bunjevački govor bez ikakve znanstvene utemeljenosti pokušavaju uvesti u škole namjesto hrvatskoga književnoga jezika, pri čemu držimo osobito nedopustivim da državna tijela, prije svega u okviru pokrajinske administracije, podupiru takva nastojanja koja za cilj imaju podjelu hrvatskoga autohtonoga stanovništva na sjeveru Bačke radi njegove lakše asimilacije;

najenergičnije tražimo

- da vlasti svih razina domicilne države Srbije i Crne Gore prestanu poticati podjele hrvatske etničke zajednice u Vojvodini, uključujući tu i potporu podjeli jedinstvenoga književnoga jezika kojim se služi hrvatski narod svagdje u svijetu, prije svega u samoj Republici Hrvatskoj, a također u Bosni i Hercegovini, pa je ne samo znanstveno i pravno nego i civilizacijski nedopustivo da se na teritoriju Srbije prave umjetne jezične podjele hrvatskoga naroda;

- da vlasti matične države Hrvatske, osobito mjerodavna ministarstva i Sabor, poduzmu sve mjere kako bi se zaštitio integritet hrvatskoga naroda i hrvatskoga jezika u Vojvodini, osobito u svjetlu najavljene ratifikacije Sporazuma o zaštiti manjina sa Srbijom i Crnom Gorom.

            Radi zaštite hrvatske manjine na sjeveru Bačke od aktivnosti usmjerene na njezinu podjelu u cilju lakše asimilacije njezinih pripadnika u Srbiji i Srnoj Gori, nadležna tijela Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Srednjoeuropske inicijative te drugih međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija, bit će obaviještena o projektu državnih vlasti Srbije i Crne Gore usmjerenom na stvaranje umjetnoga jezika od dijalektalnoga ikavskoga govora bunjevačko-šokačkih Hrvata.

prof. dr. sc. Ante Sekulić, doktor književnosti, sveučilišni profesor u mirovini, dopisni član HAZU, Zagreb, v. r.

prof. dr. sc. Petar Šarčević, profesor Pravnoga fakuloga u Rijeci, veleposlanik Republike Hrvatske u SAD (1992-96) 

i Švicarskoj (1994-96), Zagreb, v. r.

dr. sc. Luka Štilinović, doktor veterine i magistar kemije, visokoškolski predavač i voditelj u mirovini, Zagreb, v. r. 

prof. dr. sc. Mato Brčić Kostić, visokoškolski profesor matematike u mirovini, Zagreb, v.r.

prof. dr. sc. Elizabeta Kovač-Striko, prof. matematike na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, v. r.

doc. dr. sc. Dinko Šokčević, profesor na sveučilištu Janus Pannonius u Pečuhu, Pečuh, v. r.

Tomislav Krekić, viši asistent Katedre za slavistiku na sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti, Budimpešta, v. r.

Petar Vuković, znanstvenik novak Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Zagreb, v. r.

dr. sc. Stjepan Skenderović, liječnik specijalista ginekolog u mirovini, Zagreb, v. r.

Naco Zelić, diplomirani pravnik u mirovini, konzul Republike Hrvatske u Mađarskoj (1992-96), Zagreb, v. r.

Vera Babić, dipl. pravnica, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva RH za područje rada, Zagreb, v. r.

mr. sc. Josip Ivanović predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Subotica, v. r.

dr. Mijo Karagić, predsjednik Hrvatske državne samouprave u Budimpešti, član Društva hrvatskih književnika, Budimpešta, v. r.

Petar Kuntić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dopredsjednik Općine Subotica, Subotica, v. r.

Joso Ostrogonac, predsjednik Saveza Hrvata u Mađarskoj, ravnatelj Općeg obrazovnog centra u Baji, Baja, v. r.

Stipan Stantić, prof., predsjednik Matice Hrvatske Subotica, Subotica v. r.

Šima Raič, predsjednik HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r.

Zvonimir Perušić, v.d. urednik Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ, Subotica, v.r.

Josip Z. Pekanović, urednik lista Miroljub, Sombor, v. r.

mons. Stipan Beretić, župnik Katedralne župe sv. Terezije u Subotici, urednik kalendara Subotička Danica, Subotica, v. r.

Ljiljana Dulić, urednica programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice, Subotica, v. r.

Ivana Petrekanić-Sič, urednica dječjeg lista Hrcko, Subotica, v. r.

Martin Bačić, odvjetnik u Subotici, predsjednik subotičke podružnice DSHV-a, v. r

Joza Kolar, predsjednik somborske podružnice DSHV-a, Sombor, v. r.

Angela Marković-Šokac, ravnateljica Osnovne škole u Baji, predsjednica Bačvanske regije Saveza Hrvata u Mađarskoj, Baja, v. r.

Stipan Vuić, predsjednik Hrvatske manjinske samouprave u Budimpešti, Budimpešta, v. r.

Stipan Karagić, prof. zamjenik predsjednika Hrvatske državne samouprave u Budimpešti, Budimpešta, v. r.

mr. sc. Ivo Škrabalo, magistar pravnih znanosti, filmski scenarist i redatelj i povjesničar hrvatskog filma, Zagreb, v. r.

dr. sc. Ana Lederer, rođ. Šarčević, profesor komparativne književnosti i ruskog jezika i književnosti, teatrolog 

u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu, Zagreb, v. r.

Petko Vojnić Purčar, književnik, dobitnik Nagrade kritike NIN-a za roman godine, Novi Sad, v. r.

dr. sc. Slaven Bačić, odvjetnik u Subotici, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, v. r.

Jasna Ivančić, rođ. Kulešević, prof. komparativne književnosti i ruskog jezika i književnosti, viši leksikograf u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, Zagreb, v.r.

Antun Kričković, koreograf, umjetnik, Budimpešta, v. r.

Branko Ištvančić, diplomirani filmski i TV redatelj, Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, v. r.

Tomislav Žigmanov, prof. filozofije, Subotica, v. r.

Marija Hećimović, rođ. Balažević, dipl. pravnica, Hrvatska matica iseljenika Odjel za hrvatske manjine u susjednim 

zemljama, Zagreb, v. r.

Angela Đurdica Bubreg, prof. hrvatskog jezika i književnosti, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, v. r.

Đorđe Čović, prof., pomoćnik Pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine, Subotica, v. r.

Franjo Vujkov, odvjetnik u Subotici, dopredsjednik DSHV-a, v. r.

Bunjevci Croats in Backa