U zadnje vrijeme bilo je u nassem tisku visse napisa o manjinskim narodima u Republici Hrvatskoj, kao i o kriteriju na osnovi kojeg se mozze zasnivati priznanje manjine jednom narodu.
Opche prihvachen kriterij za priznanje statusa manjine, u vechini drzzava, je boravak znatnijeg broja odnosnog naroda kroz jedno duzze kontinuirano razdoblje, od 50, 100 ili visse godina. Kao napr. Hrvata u Maddarskoj i Austriji, ili Maddara, Austrijanaca i drugih naroda u Republici Hrvatskoj. Drugi uvjet mozze biti zasnovan na reciprocitetu.
Postavlja se pitanje, zassto onda nije u ustavu Republike Hrvatske priznat status manjine Slovencima i Muslimanima-Bossnjacima. Slovenci duljinom boravka zadovoljavaju kriterij manjine u Hrvatskoj, ali possto Republika Slovenija u svom ustavu ne priznaje status manjine Hrvatima, iako Hrvati po duzzini boravka to zasluzzuju, to i Republika Hrvatska ne priaznaje to pravo Slovencima.
U pogledu statusa manjine muslimansko-bossnjacckog naroda, situacija je slijedecha. Na sadassnjem teritoriju Republike Hrvatske muslimani po vjeri su prvi put registrirani kod popisa 1931. godine, i to u Zagrebu ih je bilo 1.239, a ukupno u Hrvatskoj tek oko 4 tisuche. Slijedechi popisi su zabiljezzili muslimane po vjeri:
Nakon 1971. kad je u SFRJ priznata muslimanima po vjeri, muslimanska nacionalnost, popisi su zabiljezzili:
Na osnovi podataka popisa 1931. do 1961. occito je da se odreddeni broj muslimana po vjeri izjassnjavao Hrvatima ili Jugoslavenima. Njihov broj se povechavao doseljavanjem iz BiH.
Iz usporednih podataka popisa stanovnika u Bosni i Hercegovini izmeddu 1961. i 1971. vidi se da se znatan broj Hrvata, Srba i Jugoslavena iz 1971. izjasnio kao Muslimani po naciji, a to se dogaddalo joss 1981. i 1991. Broj stanovnika kretao se ovako, u tisuchama:
Nacionalnost 1961 1971 1981 1991 prirast 61/91 --------------------------------------------------------- Hrvati 752 772 758 752 0 Srbi 1405 1393 1320 1364 -41 Jugoslaveni 276 43 326 240 -36 Muslimani 842 1482 1630 1905 +1063 Neopredijelj. 43 66 91 94 +51
Treba naglasiti da se izmeddu 1961. i 1991. oko 220 tisucha Hrvata preselilo iz BiH u Hrvatsku, i oko 230 tisucha Srba iz BiH u Srbiju, ali da se znatan broj onih koji su se do 1961. izjassnjavali Hrvatima, Srbima i Jugoslavenima, 1971. izjasnio za Muslimane po nacionalnosti. Meddutim, ponovno u 1981. oko 280 tisucha se opet izjasnilo kao Jugoslaveni, a povechao se i broj neopredijeljenih.
Nova situacija je nastala 1995. kad je u Republici Bosni i Hercegovini nacionalnost Muslimana promijenjena u nacionalnost Bossnjaka. Stoga tek slijedechi prvi sluzzbeni popis stanovnika u Republici BiH i u Hrvatskoj treba utvrditi koliki se broj Muslimana opredijelio za nacionalnost Bossnjaka, jer je vjerojatno da che se odreddeni broj izjasniti Hrvatima, Srbima ili bez nacionalnosti, kao ssto je bio sluccaj ranijih godina.
Possto su muslimani po vjeri, a neopredijeljeni o nacionalnosti do 1970, od 1971. do 1995., dakle u svega 25 godina, dva puta mijenjali naziv nacije, to ukazuje da se svijest o pripadanju odreddenoj naciji nije joss kod njih stabilizirala.
A nakon ssto je na osnovi Daytonskog sporazuma na teritoriju bivsse Bosne i Hercegovine oformljena Federacija BiH i Republika Srpska, mozze se occekivati da che na tim podruccjima dochi do novog i razliccitog izjassnjavanja po nacionalnostima. Treba takodder priccekati da se i svi izbjeglice i prognanici vrate na svoja stalna boravissta u BiH i u Hrvatsku, da bi se konaccno u stabiliziranoj situaciji ustanovila konaccna nacionalna opredijaljenost Muslimana-Bossnjaka, a potom moglo i razmissljati o njihovoj autohtonosti u Hrvatskoj.
Mislim da je korisno da se svjetska javnost upozna s razvojem i specificcnostima novo-nastale Muslimansko-Bossnjaccke nacije.
Na ovom web-siteu ljubaznim dopusstenjem
autora.
Back to Croatia - an overview of its
history, culture and science.